Slika prva: na Pravnom fakultetu u Beogradu se vodila rasprava na vježbama iz Građanskog prava o stvarima van prometa kod prof. Hibera. Jedan student pomene da je gradski trg u Žabljaku Vlada Crne Gore prodala privatniku. Nemoguće, kaza profesor, to je možda moguće kod nas ali u Montenegru ne. Mudar bješe vojvoda Momčilo, mudar bješe al se prevario! Zaista, biznismen Kujundžić Savo je kupio durmitorske ratnike tj Trg Durmitorskih ratnika. Oni koji su ćutke podržali prodaju trga 2004 godine su na taj trg stavili pedeset kila težak bronzani odlivak sa natpisom Trg durmitorskih ratnika!
A možda ti durmitorski ratnici i nijesu bili neki ratnici već obične guslarske fatamorgane, inače se njima ne bi trgovalo tako jeftino. Ili su se gospoda gradski oci Žabljaka željeli posprdno odnijeti prema durmitorskim ratnicima. Doduše, priprosti rodoljubi iz devedesetih nijesu ni mislili da je trg ono što trg u civilizaciji jeste. Oni su mislili da je za trg važna metalna ploča i da je trg mjesto đe oni ploču stave pa makar trga i ne bilo. Prostor tog trga ratnika kupac je predvidio za garažu hotela Žabljak. Ustuknuše stari ratnici durmitorski pred kupcem Kujundžićem i žabljačkim gradskim ocima, žabljačkim odbornicima i Vladom. Odaše, gradski oci žabljački, počast ratnicima golemom pločom koju zabiše na jedan stub u ćošku trga a trg prodaše i na mjestu posvećenom sjenima predačkim smisliše da prošire hotel. Sahraniše ratnike i drugi put a u čast njihovu i njihovog praha, kako i dolikuje, vječito gladni potomci će podići hotelsku garažu. Poslije ovih naivnih i lažnih patriota promijeni se vlast i dođoše drugi patrioti, isto tako lažni, koji ustvrdiše kako imaju namjeru da gradu vrate gradsko, da vrate čast ratnicima. To što su prokamenili tada je i jedino što su i tvorili.
Slika druga: ekstravagantni rimski car Kaligula je predložio svog konja za konzula. Konj je trebao da bude član Rimskog senata, onog senata pod čijim su znakom ratovale stotinama godina rimske legije i čije znakove su čak i u izgubljenim ratovima legije sačuvale. Ali Kaliguli nije palo na pamet da proda Forum Romanum! Ali jeste jednom Vujoviću, i jednom Neneziću, i jednom Šljivančaninu u jednom crnom zemanu palo na pamet da prodaju gradski trg. Da su predložili konja u skupštinu opštine Žabljak shvatljivo bi bilo bar kao ekscentričnost ako ne kao realan odnos prema tom skupu. A i jednom Kujundžiću jeste palo na pamet da može kupiti gradski trg - da može kupiti stvar van prometa – res extra commercium.
Slika treća: Momir Mugoša je prodavao poslovne prostore Carinama, Čelebićima, Fidijama, Cijevnama komercama itd itd. Ali da li je Momiru Mugoši ikada pala na pamet ideja da proda gradski trg, trg Ivana Milutinovića, i da li je ikada nekome palo na pamet da može kupiti gradski trg u centru Podgorice? Na kraju bi dobrodošla neka slika iz antike koja ovom divljaštvu daje istorijsku paralelu. Ali, kako naći nešto što bi opisivalo ovakvu duhovnost. Ti ratnici durmitorski su bili predaci ovih koji ih pritisnuše bronzanom pločetinom izlivenom baš u vrijeme krvavih ratova u komšiluku. Staviše golemu ploču durmitorskim starim ratnicima a zatim prodaše trg kojim su htjeli da im se simbolično oduže!
Darko Stijepović,
Centar za razvoj Durmitora
