Priča jedan podgorički taksista kako ga je pred Kliničkim centrom u Podgorici prije neki dan zaustavio Bjelopoljac Amer, da ga vozi na željezničku stanicu. Priča mu Amer da je tri mjeseca čekao na neko zakazano snimanje i kad je došao nije bilo ljekara da to snimanje uradi, razlozi njegovog izostanka nijesu mu rečeni. Zato su mu, kaže zakazali za kraj decembra novo. Da  plati privatniku Amer kaže, nema para. A na pitanje taksiste šta će, Amer odgovara: -Doći ću ako ne umrem-.  

Ovu priču taksista je objavio i na fejsbuku, da javnosti dočara na primjeru priču koju je prije neki dan građanima potvrdio i direktor te ustanove.

Direktor Kliničkog centra Crne Gore Ranko Lazović iznio je prije neki dan podatke za tu zdravstvenu ustanovu, koji su šokirali građanstvo ali i one koji su upućeni u crnogorski zdravstveni sistem. Lazović je naime izjavio da Kliničkom centru nedostaje, ni manje ni više, nego tri hiljade radnika!

U planu ljudskih resursa u zdravstvu u periodu 2013-2020 u koji je portal Kodex imao uvid, a koji javnost nije gledala, možda jer je nije ni interesovao, stoji da država u tom decenijskom periodu nije planirala priraštaj stanovništva. Država računa i na odliv stanovništva kada postanemo članica Evropske unije. I u tim proračunima rezultati su poražavajući.

Preporuke pomenutog dokumenta a koji traži usklađivanje sa prosjekom EU, jesu da se broj nemedicinskog kadra u zdravstvenim centrima svede na 15 procenata. Trenutno je u KCCG zaposleno nešto iznad dvadeset procenata nemedicinskog kadra.

Lazović je rekao da Kliničkom centru fali 4 stotine ljekara i 1100 medicinskih sestara. To je otprilike polovina kadra koji Kliničkom nedostaje. Gdje nedostaje druga polovina radnika ako prema preporukama Vlade sve zdravstvene ustanove u Crnoj Gori imaju višak nemedicinskog osoblja, ostalo je nejasno.

A sad da se vratimo dokumentu. Vlada konstatuje da je Evropa u proteklih trideset godina dramatično odmakla kada je broj ljekara po glavi stanovnika u pitanu. Dok je evropski prosjek da stotinu hiljada stanovnika liječi 334 ljekara isti broj Crnogoraca liječi njih 216. Iako smo u tom momentu za zdravstvo odvajali koliko je i evropski prosjek, 6 procenata BDP-a, što je u međuvremenu spalo na nekih 4,8 procenata.

Dokument konstatuje da je Crna Gora u mogućnosti da do kraja navedenog perioda dostigne dvije trećine evropskog standarda, to jest da dostigne cifru od 260 hiljada ljekara na stotinu hiljada stanovnika. A u međuvremenu ima samo odliv ljekara, i to onih najboljih i najpotrebnijih.

Još jedan podatak zabrinjava, crnogorski ljekari stare a mladi ne stižu da zauzmu njihova mjesta. Lazović je rekao da se 190 ljekara KCCG nalazi na specijalizacijama po čemu je ovo jedinstvena ustanova u regionu, a moglo bi se reći i mnogo šire. Jer je vrijeme bitan faktor, što je Amer sasvim lijepo objasnio.

Da dosegne evropske dvije trećine standarda, država je imala plan da u navedenom periodu utrostruči broj studenata na Medicinskom fakultetu u Podgorici. Kako bi sa tim kadrom nadomjestila odlaske, penzionisanja i nedostajući broj ljekara do one cifre od 260. Do famozne dvije trećine. Međutim, Medicinski fakultet u Podgorici samo bilježi pad upisanih studenata. Sa osamdeset sa koliko je krenuo kada je otvoren stigao je na četrdeset već 2011 godine. Da se dosegne plan predviđen edukacijom novog kadra fakultet je u protekolom periodu morao upisivati preko stotinu studenata. Ove godine je planiran broj od osamdeset akademaca.

Sve u svemu, daleko smo mi od zacrtanih standarda a sve bliže onom Amerovom dođi opet. Doduše, Amer je svoje snimanje mogao i da odradi kod privatnika da je imao pare. Ai je to neka druga priča.