Predstavljeno je istraživanje o mentalnom zdravlju, viđenju mentalno oboljelih i distanci koju prema njima ima ostatak građanstva.

Urađeno povodom Dana mentalnog zdravlja pokazalo je da u Crnoj Gori i dalje žive tabui i predsrasude kad su mentalne bolesti i oboljeli u pitanju.  Čak dvije trećine crnogorskih građana smatra da je mentalno oboljele najbolje izbjegavati. Ta brojka je još izraženija među mladima. Ono što iznenađuje jeste činjenica da ne postoji značajna razlika u percepciji mentalo oboljelih kada su muškarci i žene u pitanju.

-Postoji tendencija da su žene blagonaklonije i više tolerantne prema mentalno oboljelima, ali to se sad nije pokazalo. Pokazalo se da je negativniji stav zajednice prema ženama koje su mentalno oboljele nego prema muškarcima. Naglašavam odgovornost državnih institucija, prije svega Ministarstva zdravlja, koje sve ove godine nije preduzelo korake da smanji stigmatizaciju, diskriminaciju pacijenata s mentalnim oboljenjem uprkos jasnom prepoznavanju tog problema u Strategiji unapređenja mentalnog zdravlja 2004. godine. A u suštini, Ministarstvo zdravlja i obrazovanja projektuju neznanje i nesenzitivnost izbjegavajući odgovornost- kaže jedna od autorki ovog istraživanja, Ljupka Kovačević iz NVO Anima.

Nedostatak adekvatnog ljekarskog kadra kada su u pitanju najteži oblici mentalnih oboljenja, nedostatak psihijatara i psihologa i uporno okretanje glave nisu nešto što će donijeti boljitak naciji. Crna Gora još nema registar mentalno oboljelih a koji je najavljen sedamdesetih godina prošog vijeka! Društvu u kojem treba pola vijeka da se napravi jedan registar ne čudi što dvije trećine stanovnika ne raspolažu sa osnovnim činjenicama kad su mentalne bolesti u pitanju. Ili, bolje rečeno jedna trećina ne zna a druga trećina ima pogrešne stavove.  

-Tako, jedna stamena trećina stanovnika  smatra da je mentalno oboljela osoba najčešće opasna za ljude oko sebe, da osoba koja se oporavila od mentalnog oboljenja nije sposobna da se vrati na posao, da osobi s istorijom mentalnog oboljenja treba zabraniti da obavlja javnu funkciju, do toga da je jedan od glavnih uzroka mentalnih poremećaja nedostatak samodiscipline i snage volje, dakle da je osoba kriva što je bolesna – kaže Tea Gorjanc Prelević, iz Akcije za ljudska prava.

Neznanje je izvor diskriminacije, ono sprječava liječenje i ostvarivanje drugih ljudskih prava, pa se mora uraditi mnogo više na osvješćivanju ljudi da bi mogli da pomognu onima oko sebe, a i sami sebi. Mi još ne znamo odgovor na pitanje zašto bježimo od mentaalno oboljelih, zašto ih većina doživljava kao opasne po društvo i okolinu, zašto njih krivimo za njihovu bolest a svaku drugu bolest razumijemo? Jer mentalna oboljenja pokrivaju širok dijapazon, od onih kliničkih pa do depresije koja polako ali sigurno postaje saputnik, prema nekim procjenama, petine crnogorskog stanovništva.