Češki putopisac Jozef Holaček u svojoj knjizi Crna Gora u miru opisao je jedan nesvakidašnji događaj u Crnoj Gori prve decenije prošlog vijeka. Piše da je pod čuveni brijest pod kojim je sudio pravdu tadašnji Knjaz Nikola došla žena sa žalbom da je muž tuče.

Piše Holaček da je crnogorski Gospodar odmah naredio perjanicima da dovedu muža da mu odredi kaznu, ali da ga prije toga dobro istuku. Na pitanje što da ga tuku kad će mu Gospodar odrediti kaznu, Holaček je zapisao da je Knjaz Nikola odgovorio - Da vidi kako je kad bije jači.

U toj rečenici svela se sva priča o nasilju nad ženama, o razaranju crnogorske porodice i osnovnih načela na kojima jedno društvo stoji. Jer, piše dalje Holaček, nesvakidašnjost tog slučaja leži u činjenici da je bio rijetkost u Crnoj Gori tog doba, zemlji u kojoj se žena, sestra i majka poštovala, ne kao slabija već kao antička heroina koja je podnosila sve nedaće života dok su muževi svoju snagu, ili bolje reći muškost, dokazivali ratujući za slobodu. Podsmjeh i prezrenje onog ko je mogao dići ruku na ženu bila je ne samo društvena kazna već i ozbiljan korektiv nasilničkom ponašanju.

Vijek poslije, svaka treća žena u Crnoj Gori trpi neki vid nasilja. Žene se tuku, drže u emotivnoj i ekonomskoj zavisnosti, ubijaju...I na sve to društvo okreće glavu. Oni koji su prije vijek i kusur itekako umjeli da odbrane ženu od nasilnika, danas skreću pogled pod maskom nemiješanja u tuđe živote. A upravo nam je to jedino zanimanje, miješanje u tuđe živote. Kada ženu koja trpi batine pitaju zašto to čini najčešće odgovara da trpi zbog djece, da očuva porodicu, da nema načina da se odupre i napusti nasilnika, da je strah šta će reći ljudi...

Raspad crnogorske porodice u ekonomskoj tranziciji sa kraja prošlog vijeka doveo je do toga da se nasilje nad ženama samo uvećava, baš kao i frustracije nasilnika.Osuđene da trpe jer nemaju ekonomsku nezavisnost, žene žrtve nasilja srode se sa svojom patnjom i najviše je onih koje ćute i za koje ne znamo. One koje se predaju na milost i nemilost nasilniku u nadi da do nasilja neće ni doći. A do nasilja uvijek dođe jer krivica za nasilje nad ženama nikad nije u ženama.

Prije petnaestak dana u Nikšiću je ubijena jedna žena.

Novinarski tekst išao je ovako : Nikšićanin Predrag Kršikapa (52) je iz vatrenog oružja ubio svoju bivšu suprugu Biljanu Kršikapu (46)  nasred ulice. Kršikapa se predao policiji, dok je njegova supruga preminula na licu mjesta. Biljana i Predrag već dugo ne žive zajedno, iako su zakonski još uvijek bili u braku. Nesrećna žena je dva puta prijavljivala muža za nasilje u porodici, i policija je reagovala po obije prijave. Međutim, prvi put je tužilac ocijenio da nema elemenata krivičnog djela, i da je u pitanju prekršaj. Drugi put je odbačena krivična prijava jer je Biljana iskoristila zakonsko pravo da ne svjedoči protiv Predraga. Što je i normalno, bolje da ga ne ljuti kad je niko neće zaštititi.

Kada je shvatila kolika je društvena nebriga kada su ona i njoj slične u pitanju, Biljana je odustala od svedočenja protiv nasilnika kojem je rodila petoro djece. Ni tih petoro djece nije bilo dovoljno da spriječe Predraga da ne čini nasilje nad svojom suprugom.

Jednostavno, nikad nije vidio kako je kad bije jači. Mislio je da ima pravo jačeg koje samo postoji u zajednici bez zakona. 

Daleko je Crna Gora dogurala od vremena Knjaza Nikole. Daleko...