Tako se vrijeme u 3 sata iza ponoći računa kao dva. 

Istorija ovog naizgled nebitnog fenomena seže nekoliko vjekova unazad. Početkom Prvog svjetskog rata, Njemačka prihvata ljetno računanje vremena, nakon čega joj se pridružuje i Velika Britanija, a potom i Sjedinjene Američke Države (SAD) i druge države, no dobar ih je dio od pomjerenja kazaljki nakon rata odustao, podsjeća AA.

Ljetno računanje vremena prvi je put 1784. godine spomenuo Benjamin Franklin u jednom pismu urednicima lista "Journal of Paris", no kako je bila riječ o šaljivom članku, nije jasno je li Franklin doista želio tako nešto predložiti Francuzima.

Upotrebu ovog sistema je predložio Villijam Vilett u članku „Waste of Daylight“ (Gubitak dnevnog svjetla), objavljenom 1907. godine.

Međutim, neke savezne države u SAD-u i Kanadi ne primjenjuju ni danas ljetno i zimsko računanje vremena, poput Arizone ili Saskatcewana. Zemlje Evropske unije uvele su ljetno računanje vremena sedamdestih godina, dok je bivša Jugoslavija tu metodu počela primjenjivati 1983. godine.

Republika Turska od ove godine je uvela stalno ljetno računanje vremena i za razliku od ranijih godina neće primjenjivati vraćanje kazaljki na satovima u skladu sa zimskim računanjem.

"Ljetno računanje vremena koje je počelo 30. marta 2016. godine ostaje u primjeni, a ukida se odrednica kojom je 30. oktobra u 4 sata planirano vraćanje kazaljku na 3 sata", navodi se u odluci turske vlade koja je donesena na prijedlog Ministarstva energetike i prirodnih resursa.

I Rusija je prije pet godina odustala od redovnog pomjeranja kazaljki, ali se ni ona nije vratila na standardno zimsko vrijeme, već je ostala na ljetnom.