Prethodni koje su potpisivali DPS, tvrdi Nimanbegu, nije realizovao pa bi za ovaj valjalo uključiti i nekog sa strane.

"Kazao sam ranije i opet ponavljam da ćemo za svaki dogovor koji postignemo, tražiti garancije međunarodnog faktora. Potpisali smo sporazum i u prethodnom mandatu, ali nažalost nije ispoštovan", kazao je Nimanbegu za portal Malesia.org.

Pokušali smo od gospodina Nimanbegua da saznamo na koga misli pod konstrukcijom „međunarodni faktor“ ali ga nijesmo uspjeli dobiti. Ovih dana su telefoni onih od čijeg pristanka zavisi formiranje crnogorske Vlade, najčešće isključeni. Kad govori o neispunjenim dogovorima Nimanbegu navodi da misli na opštinu Tuzi i Morsko Dobro, kao dva projekata od životne važnosti za Albance u Crnoj Gori.

I sve je to lijepo. I moglo bi se reći da je gospodin Nimanbegu u pravu. Iz njegovog ugla možda nije realizovano ono što je zacrtano u prethodnim koalicionim sporazumima ali je svako nezadovoljan odnosom u koaliciji mogao da je raskine. To je, na kraju krajeva, uradila i SDP nakon osamnaest godina. I za to joj nije trebao „međunarodni faktor“.

Pozivanjem međunarodnog faktora gospodin Nimanbegu obesmišljava izboorni proces u Crnoj Gori. Izbori se sprovode na suverenoj teritoriji gdje, po definiciji demokratije, građani biraju svoju izvršnu vlast. Politika je po definiciji pretvaranje mogućeg u stvarno. I u situacijama definisanja većine stvar je političkog dogovora kako će ona da izgleda. I koje i čije političke interese će da realizuje. Sve dok je voljom građana i demokratskim sredstvima, izabrana većina.

Pozivanjem „međunarodnog faktora“ da bude garant crnogorskih političkih dogovora potire se suverenitet države, odnosno suverenitet volje onih koji su izlazili na birališta. Uvođenjem „međunarodnog faktora“ uvodi se politički dogovor oko formiranja Vlade arbitar koji bi , valjda, mogao da sudi da li je taj politički dogovor realizovan.

Aktuelni odnos snaga u budućem crnogorskom parlamentarnom sazivu proizvod je samo i jedino volje crnogorskih građana. Voljom tih građana i „Albanska koalicija“ je osvojila samo jedan mandat, što dovoljno govori o tom šta crnogorski građani albanske nacionalnosti, misle o politici gospodina Nimanbegua. Možda ga je i to što je ostajao u društvu DPS-a i poslije izigranih koalicionih sporazuma, koštalo političke snage. Snage koju mu ne može obezbijediti ni „međunarodni faktor“.

Umjesto da poziva „faktore“ sa strane, pri tom ne definišući koji je to međunarodni faktor koji bi bio prihvatljiv za „Albansku koaliciju“. I da li bi taj faktor bio prihvatljiv za DPS? I ako bi bio prihvatljiv za DPS, da li bi bio prihvatljiv za ostale učesnike u tom političkom dogovoru? I ako bi bio prihvatljiv za političare da li bi bio prihvatljiv i za građane koji se za njegovo učešće u političkom dogovoru nijesu izjašnjavali?

Ako se gospodin Nimanbegu osjeća prevarenim ima druga, bolja i lakša rješenja. Ako ga je DPS varao toliko da mu više ne može vjerovati, onda o novom angažmanu ne treba ni da pregovara. Ako misli da treba onda, kada već sa ostalim manjinskim strankama pravi zajedničku platformu, neka od njih traži podršku koja bi značila da neispunjavanje bilo kog dijela koalicionog sporazuma znači izostanak podrške svih manjinskih stranaka Vladi. Tako bi se bolje osigurao nego uvođenjem „međunarodnog faktora“. Ili možda gospodin Nimanbegu ni njima ne vjeruje?Ili vjeruje samo nekom „međunarodnom faktoru“?

I možemo li mu i mi vjerovati kad ne znamo ko je?