Sve je to, začuvši njegove jauke i pozive za pomoć, posmatrala njegova tada devetogodišnja kćer. Ona mu je prva i prišla dok je ležao u lokvi krvi kada su ga batinaši ostavili misleći da su završili posao. Devet godina potom, Tufik Softić je odlučio da tuži državu Crnu Goru za sve ono što je preživio u proteklih devet godina.

-Poslije devet godina čekanja, poslije devet godina isčekivanja da će se nešto desiti, da će se nešto otkriti i promijeniti u mom slučaju, samo me je dovelo do dubokog razočaranja.To što sam podnio tužbu protiv svoje države meni nije za ponos, ja se kao novinar borim za demkratske standarde države ali sam poslije svega u poziciji da podnesem tužbu jer mi je to izgleda jedini način da dođem makar do djelića pravde nakon svega što se izdešavalo.- kaže za Kodex novinar Tufik Softić.

Istraga pokušaja njegovog ubistva pokrenuta je tek sedam godina poslije tog događaja ali je nakon godinu obustavljena. Softić je tada dobio policijsku zaštitu koju ima i dan danas. Pretpostavlja se da ga je serijal tekstova o organizovanom kriminalu na sjeveru Crne Gore umalo koštao života. U noći kad je brutalno pretučen policija i istražni sudija nijesu izašli na lice mjesta a dvojica muškaraca koje je Softić označio kao sumnjive saslušani su tek nakon sedam godina dok treći nije nikad ni saslušan.

-Ja da sam mogao da tužim pojedinačno Sud, Policiju, Tužilaštvo ja bih to učinio ali su oni oličenje države. Mojom tužbom protiv države nažalost, ništa se ne rješava. Osim što ću ja doboto eventualno neku satisfakciju za sve ono što sam pretrpio i još trpim a za sve ono što se zna i što se još ne zna. Nema novaca koji mogu da plate devet godina moje golgote.- kaže Tufik Softić.

Svi učesnici tog batinjanja, izvršioci i nalogodavci, iako poznati i Softiću, svi su oni kaže na slobodi. Kako onda da se osjeća čovjek koji devet godina čeka na bilo kakvu pravdu, dok gleda svoje dželate kako slobodno šetaju ulicama.

-To bi u iole pravnoj državi bilo prosto nevjerovatno. To su neke elementarne stvari koje se znaju i koje bi neko morao da sankcioniše. A to što sam ja preživio i dalje preživljavam, nikako nije preporuka mladim ljudima da se bave ovim poslom. Meni nema odustajanja ali sigurno će se mnogi zapitati da li, nakon onog kroz šta sam ja prošao ima smisla boriti se za javnu riječ i istinu.-jasan je Tufik Softić.

Danas je inače Međunarodni dan  za okončanje nekažnjivosti napada na novinare. Tufik je prošao kako je prošao. Njegova borba za zrno pravde, jer je stradao boreći se za istinu i profesiju, nastavlja se u Sudu. U kom će se na jednoj strani naći on, a na drugoj država Crna Gora. To samo po sebi dosta govori. Tufik Crnu Goru tereti da je nezakonitim radom državnih organa, propustima - nesavjesnim vođenjem istrage  prekršen psihički i fizički integritet, čija se zaštita jamči članom 28. Ustava te iste Crne Gore.

Inače, nakon napada iz novembra 2007. godine Tufik Softić bio je kasnije meta još jednog napada. U avgustu 2013 je na njegov automobil, parkiran ispred porodične kuće u Beranama, bačena bomba. Ni taj slučaj zamislite, nije do kraja rasvijetljen.