Daleko smo od povratka naše političke elite u rutinu, a sa njima bi se i građanstvo vratilo svojoj svakodnevici. Izgleda da nas čeka još mnogo napetih dana i trenutaka.

Konstituisan je crnogorski Parlament, doduše bez prisustva opozicije. I doduše samo konstituisan.

Do izbora rukovodstva Parlamenta nije došlo iako je to običaj konstituisanja svake skupštine. To je i pokazatelj da se do skupštinske većine još nije došlo iako se uvelike nazire. Ali dok se ne realizuje ostaje prostor za dalja nagađanja.

Da ona postoji realizovale bi se medijske kalkulacije, jer se ovih dana pisalo i o presonalnim rješenjima za novo skupštinsko rukovodstvo, koje će opet sačekati bolje dane.

Crna Gora se nalazi u postizbornoj apatiji. Politička forma tempirana za 16-i oktobar, koji je trebao da bude finale, opala je poslije odigranog meča oko kog se sada spore pozicija i opozicija, da li je bio regularan ili ne. U toj apatiji crnogorsko biračko tijelo pasivno učestvuje u procesu povratka crnogorske političke elite u rutinu.

Dakle, samo gledamo...

O čemu prosječan građanin da razmišlja kada čuje, nevezano za bilo kakva ubjeđenja, da je neka politička struktura u Crnoj Gori imala namjeru da ubije i dalje aktuelnog premijera, te na silu preuzme vlast. Pri tom se igra medijska igra mačke i miša igra svakodnevno, gdje jedni ne tvrde da su to ovi drugi u pitanju a ovi drugi eksplicitno tvrde da nisu oni već im ovi prvi pakuju. Prosječan građanin se normalno pita, ko je u pitanju?

Na juče održanoj vanrednoj pres konferenciji crnogorskog Tužiaštva jedno pitanje je ostalo neodgovoreno. Novinari su pitali da li postoji mogućnost da se u poslaničkim klupama nađu oni koje to isto tužilaštvo dovodi u vezu sa planiranim ubistvom premijera i planiranim terorističkim aktima po Podgorici. Da se u poslaničkim klupama nađe i političar koji je  trebalo da izda komandu da se sve te stvari dese. 

Danas je čaršija ustvari okupirana ovim pitanjem, ko je u pitanju? I na to pitanje moramo dobiti odgovor. Danas se, možemo samo nagađati, taj neko i ti neki nijesu pojavili u parlamentarnim klupama na Cetinju. U klupama u kojima je danas konstatovan raspored i broj mandata. Parlament koji još čeka većinu.

U međuvremenu se u čaršijske priče uključuju i svjetski mediji. Medijski naslovi sa znakom pitanja potiru sve ono što su mediji po definiciji. A mnogo je takvih naslova u ovom vremenu. Sumnja koju i sam novinar izražava sa znakom pitanja u naslovu govori da se o ozbiljnim stvarima bavimo na nivou čaršije. A to nikom ne odgovara. Zato svoju sumnju Tužilaštvo mora što prije da obznani jer svakim danom koji prođe, dokazana ona ili ne, nanosi se ogromna šteta apatičnom crnogorskom građanstvu.

Jer se kulminacija tempirala za izbore 16-og oktobra a ovo danas je samo pokazatelj da se njima ništa nije riješilo.

Dobili smo novi Parlament i u njemu stare priče.

Ne i novo skupštinsko rukovodstvo dok se ne dokopamo nove skupštinske većine. A možda se tada i crnogorska politička elita vrati u rutinu. Ali joj se ne smije dozvoliti da ne da odgovor na sva ova pitanja. Tek bi to bilo pogubno.

Dakle, samo gledamo...