Kako zvanični podaci govore, prošle godine je  sebi život oduzelo 140 građana, dok su 2014. godine registrovana 164 samoubistava.Tokom 2013. samoubistvo je izvršilo 128 građana, 2012. godine 148, a 2011. godine registrovana su 163 samoubistva. I ova tekuća neće imati drugačiji bilans. Prosta matematika kaže da  broj slučajeva samoubistava na 100.000 stanovnika iznad dvadeset što nas kotira među prvih deset zemalja na svijetu po broju samoubistava. Na toj listi vode Gvajana i Sjeverna Koreja.

Posljednje u nizu samoubistava dogodilo se u Podgorici. Dvadesetjednogodišnji mladić okončao je život skokom sa desetog sprata zgrade. Par sati prije samoubistva nesrećni mladić je čak tri puta najavio svoj čin, opraštajući se od drugova i porodice preko društvenih mreža. Posljedni natpis na Fejsbuku ostavio je par trenutaka pred samoubistvo. Konkretan razlog nije navodio tvrdeći jednostavno da nije srećan. To je bio, jasno je, poziv u pomoć.

-Razlozi za suicid mogu biti različiti ali osoba koja vidi suicid kao izlaz ne vidi ga kao rješenje svojih problema, već kao način da prekrati svoje muke.- kaže Marko Đurđić psiholog Centra za mentalno zdravlje u Podgorici.

Sijaset je razloga koje samoubicu mogu navesti na takav čin, i to nikada nije samo jedan. Iako se prema statistici na taj čin najčešće odlučuju stariji od 50 godina najugroženiji su ipak adolescenti, poput ovog mladića. To je period života kada osoba gradi svoj identitet i to je populacija na granici između djeteta i odraslog čovjeka, kaže doktor Đurđić.

- Samim tim sve doživljavaju mnogo jače od zrelih ljudi. Njima je mnogo bitno kako ih percipiraju drugi i kod njih su mnogo češća afektivna stanja, potištenost, depresija. Zato treba ispratiti sve simptome, kod nekog to može biti problem u školi, kod nekog problem socijalizacije, usamljenost... I treba reagovati iako u našoj tradiciji negdje postoji da emocije ne treba pokazivati.- kaže za Kodex doktor Marko Đurđić.

Društvene mreže su, fakat, drastično promijenile naše živote. Posebno mladih kojima su viralna dešavanja bitna koliko i realna, ako ne i više. Zato se kao problem može pojaviti i raskorak u onom kako se drugi predstavljaju na društvenim mrežama i kako se predstavljamo mi, kaže doktor Đurđić. Nesrećni mladić je upravo preko društvenih mreža najavio svoj čin ali društvo, ni to viralno, nije reagovalo.

-Čudi to koliko smo otupjeli kao društvo. Da je mladić slao pozive u pomoć a da niko nije reagovao. A društvene mreže dosta utiču na nas i ako ne zadovoljimo „kriterijume“ koje propisuju, lako se možemo zapitati šta to nije u redu sa nama.- kaže doktor Đurđić.

Zašto je izabrao nesrećni mladić samoubistvo kao izlaz? Jasno je, kaže nauka, jer nije vidio ni jedan drugi. A te druge smo mi kao društvo trebali da mu ponudimo. A mnogo je znakova da nekom treba pomoć, samo treba gledati, kaže doktor Đurđić. I kada zaključimo da treba reagovati da pružimo podršku i uključimo i zdravstvene institucije.

-I treba više da se okrenemo jedni drugima. Jer zbog različitih razloga ne primjetimo da osoba pored nas ima neke tegobe jer smo i mi ponekad ophrvani našim problemima. Ali to ne može da nam bude opravdanje, kaže doktor Đurđić. Naše je još da dodamo dvije stvari. Prva je da se u Crnoj Gori rijetko ko bavi uslugama za mentalno zdravlje u adolescentskom dobu. A druga je ona zanatska, mediji su olako objavili ime ovog mladića  i tako tragediju, ličnu i porodičnu, predočili javnosti. Baš kao što ne razmišljamo o stvarima dok se ne dese tako se loše i ponašamo kad se dese.