Tako je prošli saziv Vlade imao više ministara nego ovaj aktuelni njemački. Ali mi uvijek jurišamo na sam vrh pa nema razloga da sada bude drugačije. Tako da će nova crnogorska Vlada, kad se formira, biti još bogatija ministrima.

I dok se vode partijske konsultacije oko njenog formiranja, mediji spekulišu koja bi to nova crnogorska ministarstva mogla da budu. Tako se najavljuje ministarstvo sporta, red je sportska smo nacija. Najavljuje se razdvajanje Ministarstva vanjskih i evropskih integracija na upravo ta dva dijela, red je lideri smo u evropskim integracijama. Najavljuje se po istom principu razdvajanje Ministarstva turizma i održivog razvoja, red je turistička smo zemlja.

I kao što to uvijek biva kad je podjela vlasti u pitanju, svak bi svoj udio da proda što bolje. I tu vrijedi logika slobodnog tržišta, ko prodaje bi da proda skupo, ko kupuje bi da prođe što jeftinije.

Iz te ekonomske i političke logike, lako se može dogoditi da na površinu ispliva neko novo ministarstvo. Već je viđeno Ministarstvo za dijasporu koje bi logično pokrivao neko iz manjinskih stranaka. Bošnjačka stranka traži i Ministarstvo za regionalni razvoj.

Ali ono što je kamen spoticanja pregovora DPS-a i BS-a jesu upravo postojeća ministarstva. I dok bi se Ministarstvo poljoprivrede nekako i pregrmjelo, Ministarstvo rada i socijalnog staranja teško pada kao moneta u pregovorima. Jasno je i zašto. Naće imati isti budžet Ministarstvo za dijasporu i Ministarstvo rada i socijalnog staranja. A ko kontroliše novac kontroliše mnogo štošta.

Jasno je da mnogi koji učestvuju u pregovorima o formiranju nove Vlade zatežu konop na stvoju stranu, takav je trenutak. Jasno je i da priča o pregovorima koji još nisu zvanično ni počeli, a po mnogima od učesnika su pri kraju, traje duže nego što su građani navikli. Od izbora je prošlo mjesec dana, većine za izvršnu vlast još nema.

Pitanje je šta se sad dešava u rukovodstvima manjinskih stranaka. Prvi put imaju mogućnost izbora i stvarnu moć odlučivanja, kako o svojoj političkoj sudbini tako i o političkoj sudbini onih koji im se nude za koaliranje. Sigurno je da, zbog značaja trenutka i ponude i potražnje na političkom tržištu, njihove simpatije mnogo vrijede. I sigurno je da u rukovodstvima manjinskih stranaka ima onih koji su za maksimalistički pristup, nevezano ko bi tu cijenu bio spreman da plati.

Jer koliko god da se ne radi o resorima i funkcijama, već o borbi za ina prava inih, u zavisnosti ko kakvu politiku zastupa, priča se uvijek svede na političku trgovinu funkcijama. A tu teško da može doći do problema.

Jer, u Crnoj Gori  je možda nekad nečeg falilo, ali nikad nije falilo funkcija. Tako da su sve prilike da će se aktuelna priča o formiranju nove crnogorske Vlade na kraju riješiti sa par novih ministarstava.

Svi će biti zadovoljni, sve politike ispunjene, građani neće ni osjetiti da imaju par ministara više…