"Kada su se sve crnogorske firme raspale, pa i moja, ostalo mi je da razmišljam šta da radim kako bih prehranio porodicu. Ljubav prema klasičnom odjevanju, odjelima i kravatama naslijedio sam od mog oca i tada sam došao na ideju da u tadašnjem Titogradu otvorim radnju u kojoj će se prodavati kravate. Bilo he to devedesete godine prošlog vijeka",kaže Željko Stjepović.

Stjepović dodaje da je u vremenu kad je počinjao odnos prema odijelu i kravatama bio drugačiji nego danas. Tada su ljudi vodili računa o svom odjevanju ali i o tom kakvi će se pojaviti u javnosti. Stjepović kaže da je u ondašnjem Titogradu bilo nezamislivo da se u kafanu, na svadbu ili saučešće pođe bez odijela i kravate. Time se iskazivalo poštovanje prema skupu na koji se odlazilo.

"Danas je potpuno drugačije. Judi više ne vode računa o odijevanju. Čak su i pravila oblačenja tamo gdje postoje, drugačija. A i vremena su drugačija, sada se ljudi uniformno oblače u velikim tržnim centrima i klasično odjevanje, a samim tim i kravata, služe im samo ponekad i najčešće na svadbama", priča Stjepović.

Ipak, kroz malenu radnju u centru Podgorice za skoro tri decenije poslovanja prošli sumnogi i znani i neznani.U njegovoj radnji kravate su kupovali državnici, političari, poslovni ljudi, obični ljudi, djeca...

"Danas mi u radnju dolaze ljudi kojima sam pravio  mašne za prvi rođendan, polumaturu, maturu. Kojima sam birao kravate kada su se ženili. Sada mi dovode njihovu djecu da im pravim mašne za prvi rođendan. To je ono što mi daje snage da istrajem iako nije lako", kaže Željko Stjepović.

Da nije lako govori i činjenica da u centru Podgorice ima još par radnji koje pamte Titograd. Većinu je progutala tranzicija i veliki tržni centri koje Podgoričani mnogo više vole od radnji poput one  kojoj Stjepa prodaje kravate. Stjepović je uvjeren da su upravo tržni centri doveli do toga da se među ljudima izgubi navika lijepog odjevanja.

"Nije to samo osobina Podgorice, to je sada svuda i u Rimu i u Parizu. Sve ono što se prodaje u tamošnjim tržnim centrima prodaje se i u Podgorici. A to je roba čiji kvalitet je sumnjiv a izgled nije ono što bi trebalo da bude. Muškarac da bi to bio, mora imati odijelo i kravatu", jasan je Željko Stjepović.

Oni koji znaju šta je kravata iz cijelog regiona dolaze u Stjepinu radnju. Da kupe novu kravatu, da se posavjetuju, da kako se to kaže, servisiraju staru kravatu ili je skrate ili suze, sve u skladu sa modnim trendovima. Sve to Stjepa obavlja u nadi da će ga jednog dana u toj istoj radnji zamjeniti neko od članova njegove porodice. A kaže da će njegova radnja sa kravatama raditi dok i on bude mogao.

Jer nema u Podgorici nekog ko ne zna gdje Stjepa prodaje svoje kravate pa je tako vremenom postao i geografski orjentir, zaključuje Željko Stjepović.