Prema procjenama Ministarstva održivog razvoja i turizma, biće potrebno milijardu ipo eura da Crna Gora ispuni sve obaveze koje pred nju donosi ovo poglavlje. To je novac koji je potreban da bi se dosegli standardi i ispunili svi zadaci koje nameće Evropska Komisija. A to je prostor od upravljanja otpadom do oblasti zaštite vazduha, upravljanja vodama, zaštite prirode od industrijskih zagađenja, zaštite od buke u životnoj sredini kao i klimatskih promjena.

Obaveze su brojne. U svakoj postoje jasna pravila bez čije primjene Crna Gora neće moći da zatvori poglavlje 27.

Jedna od obaveza je osnivanje reciklažnog centra, takođe od građana se očekuje da selektuju otpad prilikom odlaganja, a od industrije da 70 % građeviskog materijala ponovo koristi u preradi, a za to nam treba centar za obradu građevinskog otpada. Ono što treba da bude prošlost su divlje deponije. Svaka od njih treba da je sanirana.

Nema grada u Crnoj Gori da nema divlju deponiju. I umjesto da ih je manje, njih je sve više. Reciklaža otpada u domaćinstvima u Crnoj Gori je misaona imenica a poglavlje 27. nameće nam svima obavezu da većinu svog otpada recikliramo.

Koliko građevinskog materijala crnogorski građevinci opet iskoriste pitanje je koje sigurno među njima izaziva salve smijeha. Ipak, svi ćemo se morati navići. 

A da nije nemoguće pokazuje i primjer divlje deponije Ćafe.

Opština Bar još od 2008. godine ne odlaže smeće na toj lokaciji. Sanacija odlagališta Ćafe, koje se nalazi na putu ka Ulcinju, se finansira iz IPA fondova Evropske Unije. Sada se tu nalazi zelena površina, a barska opština planira da napravi vidikovac.

Treba se prisjetiti koliko je novca, vremena i sredstava trebalo da se sanira mojkovačko jalovište a jezero crvenog mulja kod podgoričkog Kombinata aluminijuma tek čeka tako nešto. Sa njim nas neće pustiti u EU, to je sigurno.  

Jalovište, Mojkovac

Pravila Evropske unije su jasna. Koliko su zahtjevna i za same države članice pokazuju brojke - 50% reciklaže ostvaruju Njemačka, Austrija i Belgija, dok je recimo Mađarska na svega 4-5 % gdje i Crna Gora danas.

Italija je nabolji primjer recikliranja. Sjeverni dio Italije je riješio pitanje odlaganja otpada i reciklaže, jednako dobro kao u Njemačkoj, ako ne i bolje. Ali Italija ima jug, konkretno Napoli, evropsku prijestonicu smeća.Zbog tog područija u kojem nijesu riješili pitanje otpada, Italija će da plaća kazne. Dobili su pravosnažnu presudu Evropskog suda od 40 miliona eura, to je najveća presuda koju je donio Evropski sud jednoj državi. I to zbog smeća.

U crnogorskoj vladi se nadaju da će početkom 2017. otvoriti poglavlje 27, te da će u naredne 2 do 3 godine ispuniti sve standarde koje Evropka unija zahtijeva od nas.

Za sada imamo dvije regionalne sanitarne deponije po standardima Unije, a to su deponija Livade u Podgorici i regionalna sanitarna deponija u Baru, Možura.

Ipak najteži zadaci su i dalje neriješeni.

Lako je nabrojati samo tri za čiju će sanaciju trebati desetine miliona eura, već pominjani bazen crvenog mulja, deponija Maljevik i deponija grita u Bijeloj. A koliko će koštati naše promjene navika vidjećemo.