"Naprotiv, put ka krahu javnih finansija počeo je nizom neodgovornih Vladinih odluka koje je donosila isključivo u privatnom, a ne interesu građana, a sada ih ne pominje, već oštricu krize prebacuje na socijalno najugroženije kategorije stanovništva, od kojih su mnogi upravo oni koje je svojom politikom u prethodne tri decenije ostavila bez posla i primorala ih da se zadovolje socijalom ili mizernim penzijama", kažu iz MANS-a.

Prema njihovim riječima iako sada tvrdi da socijalni izdaci predstavljaju ogromno opterećenje za budžet, Vlada Crne Gore je 2008. godine bila krajnje izdašna prema Prvoj banci i "tada nije mnogo brinula kako će se državna pomoć banci u većinskom vlasništvu Aca Đukanovića odraziti na likvidnost budžeta".

Kako se dodaje podaci u posjedu Istraživačkog centra MANS-a pokazuju da je upravo kreditna podrška Prvoj banci bila uvod u zaduženja države radi održavanja likvidnosti i finansiranja budžeta, da bi u narednim godinama Vlada nastavila da enormno pozajmljuje novac kako bi pokrila svoje nove, promašene odluke da pomaže i druge privatne biznise, prije svega Kombinat aluminijuma Podgorica (KAP) i Rudnike boksita u Nikšiću.

Iz MANS-a dodaju da je država Crna Gora je 2007. godine imala suficit budžeta od 172 miliona eura, dok se u toj godini kreditno zadužila za zanemarljivih dva miliona eura. 

"Međutim, Vlada je u 2008. godini Prvoj banci odobrila kreditnu pomoć od 44 miliona eura i dodatno od privatnih banaka otkupila komercijalne kredite od 26 miliona, čime je napravila prvu veću „rupu“ u budžetu. Nije poznato da li je ikada izrađena ozbiljna analiza koja bi pokazala kako i koliko će se pomoć bankarskom sektoru odraziti na likvidnost državne kase, ili se pošto poto spasavao privatni biznis porodice Đukanović.

Ovo naročito iz razloga što je iste godine u Skupštini Crne Gore usvojen zakon kojim se Vlada obavezala na isplatu zaostalih penzija u iznosu od 105 miliona eura, a u narednim godinama je trebalo servisirati i dugove po osnovu restitucije, stare devizne štednje, preuzetih obaveza državnih javnih preduzeća...

Već te 2008. godine Vlada je počela sa kratkoročnim pozajmicama u iznosu od 7,5 miliona, da bi u narednoj 2009. bila primorana da se kratkoročno zaduži još 65 miliona, dok su zajmovi po osnovu dugoročnih kredita ugovoreni u iznosu od 145 miliona.

Iako je Vlada te 2009. ostvarila prihod od privatizacije od 107 miliona eura, od čega je većina novca dobijena prodajom manjinskog paketa akcija u Elektroprivredi Crne Gore, kao većinski vlasnik kompanije je odlučila da taj novac odmah „upumpa“ u Prvu banku, gdje je ostao zarobljen i narednih godina", saopšteno je.

Kažu, koliko je pomoć bankarskom sektoru uticala na javne finansije pokazalo se i sljedeće 2010. godine, kada je Vlada pozajmila novih 225 miliona eura, od čega je 200 miliona prikupila putem emitovanja hartija od vrijednosti na inostranom tržištu.

"Ipak, ogroman skok zaduženja u toj godini nije bio crveni alarm Vladi, već je dodatno izdala garancije za kredite KAP-u, Željezari Nikšić, Pobjedi, Melgonii, Crnogorskoj plovidbi...

Zbog pada garancija, od kojih su najveće bile za KAP i Rudnik boksita, Vlada je u periodu od 2011. do kraja 2013. platila oko 190 miliona, što je javne finansije dodatno „gurnulo“ na dolje i istovremeno uvećalo nivo godišnjih zaduženja sa 234 miliona u 2011. do čak 832 miliona eura u 2015. godini.

Vlada procjenjuje da će u narednim godinama morati da se prosječno zadužuje pola milijarde eura, ali je ta procjena upitna i realnije je očekivati da će taj iznos biti veći", ocjenjuju iz MANS-a.