Sve do 2015. godine, Crna Gora nije uradila ni analizu svog zakonodavstva kako bi ga uporedila sa konvencijom, koju je parafirala šest godina ranije. A onda je prošle godine crnogorski Parlament konstatovao da država mora uskladiti zakonodavstvo koje se tiče prava osoba sa invaliditetom sa konvencijom. I to je paradoks koji najbolje oslikava odnos države prema osobama sa invaliditetom.
"Crna Gora je samim svojim potpisom na konvenciju uzela na sebe obavezu da to učini, a nije. A sa druge strane ne mali broj zakona u pojedinačnim oblastima, kao recimo Zakon o uređenju prostora i izgradnju objekata, koji je usvojen 2008. godine, je nalagao obavezu da država sve javne objekte koji su sagrađeni prije donošenja zakona, do avgusta 2013. učini pristupačnim za osobe sa invaliditetom. To država ne da nije uradila do 2013. godine već je prvi plan prilagođavanja objekata donijela tek u 2014-oj godini a ni do današnjeg dana nije uspjela da ga ispuni", kaže Marina Vujačić izvršna direktorka Udruženja mladih sa hendikepom Crne Gore.
Država se budi samo kad osobe sa invaliditetom pokrenu sudske sporove protiv nje, zbog diskriminacije na osnovu invaliditeta, kaže Marina Vujačić. Država izgleda ne zna odakle da krene i kako da primjenjuje zakone zbog toga što se, prije usvajanja zakona, ne rade bilo kakve analize, smatra Marina. Država nikad ne radi procjenu sredstava potrebnih za sprovođenje nekih zakona, a čak u nekim zakonima imaju norme prema kojima za njihovo sprovođenje nisu potrebna sredstva, što je u nekim slučajevima smiješno, konstatuje Marina Vujačić dodajući da Vlada samo odlaže primjenu zakona i ispunjavanje svojih obaveza.
"Imam utisak da, kako se koja Vlada mijenja, bez obzira što donose propise čekaju onu narednu da ih primjenjuje. Tako dobijamo odloženu primjenu koja je često uzrokovana ili nedovoljnom odgovornošću ili time da se, bez argumenata, često pokušava ta situacija opravdati nedostatkom finansijskih sredstava i slično", kaže Marina Vujačić, izvršna direktorka Udruženja mladih sa hendikepom Crne Gore.
Nekad je to nedostatak kapaciteta ali je najčešće neodgovornost i nedostatak potrebe da se stvari zaista rješavaju iz korijena, kaže Marina dodajući da se država Crna Gora, umjesto uzrocima, bavi posljedicama.
"A i to samo u određenoj mjeri, ponekad i bez kontinuiteta i dovoljno dobre osnove od koje se počinje i ponekad imam osjećaj kao da se to radi za nekog drugog, a ne za građane Crne Gore", jasna je Marina.
Ali su se vremenom osobe sa invaliditetom ohrabrile, makar do saznanja da država ne čini ništa za njih mimo onog što su njihova prava, a državne obaveze, a vrlo često i te obaveze ispunjavaju za državu osobe sa invaliditetom, kroz različite akcije koje realizuju njihova udruženja, kaže Marina Vujačić.
A stvari će se promijeniti onda kad dovoljan broj osoba sa invaliditetom bude dovoljno glasan, smatra Marina. Ni u Sjedinjenim Američkim Državama se stvari nijesu mijenjale zato što je neko mislio da treba da ispuni obaveze već je i tamo pobuna osoba sa invaliditetom primorala državu da poštuje zakonske obaveze. A diskriminacija osoba sa invaliditetom je u Crnoj Gori svakodnevna, kaže Marina Vujačić.
"Kada bi osobe sa invaliditetom tužile državu Crnu Goru za svaki akt diskriminacije i nepoštovanja njihovih prava vrlo brzo bi se državna kasa našla u bankrotu",- kaže Marina Vujačić, izvršna direktorka Udruženja mladih sa hendikepom Crne Gore.
Komentari