-Mogu vam reći dasu moji utisci veoma dobri, ljudi su veoma prijateljski nastrojeni, veoma saosjećajni sa situacijom palestinskog naroda, većina naroda je upoznata sa patnjom naroda koji se još uvijek bori za svoju nezavisnost i slobodu. Primljen sam veoma toplo od strane svih u Podgorici, od državnih zvaničnika do običnih građana, i veoma mi je drago zbog toga i daću sve od sebe da produbim veze izmeđju naših naroda.- priča o svojim prvim utiscima u Podgorici ambasador Palestine u Crnoj Gori.

Izraelska okupacija Palestine je najduža u modernoj istoriji,kaže ambasador Ahlhantouli  i dodaje da se može reći da, ne samo u Crnoj Gori, već čak i u Palestini postoji određena vrsta zamora.

-Moja dužnost će biti da objasnim i približim ovo, da informišem ljude i to će biti osnova naše buduće saradnje, ali mogu vam reći da je većina ljudi upoznata, a naša uloga će biti da ih još više informišemo, da tražimo podršku svih za našu pravednu borbu, da se završi ova okupacija i nepravda, koja traje sad već 70 godina.- kaže ambasador Alhantouli.

Bivša Jugoslavija je bila veliki prijatelj Palestine i njenog naroda. Palestinci i dan danas živo pamte Josipa Broza Tita i njegovog odnosa sa Jaserom Arafatom, kojeg Palestinci smatraju ocem nacije. Svaki se na svoj način, kaže ambasador, borio za slobodu a ta borba u Palestini i dalje traje.

-Predsjednik Mahmud Abas je dio generacije Jasera Arafata, on je na istom putu, iako sa različitim sredstvima, ali sa istim principima, istim ciljevima, istom odlučnošću, da je naša borba pravedna, da naš narod ima pravo da živi normalno i dostojanstveno, u svojoj nezavisnoj državi, slobodno, i na tome radi predsjednik Abas, idući svuda po svijetu kako bi nastavio da vrši pritisak na međunarodnu zajednicu da iznese svoju odgovornost i da nađe način da prekine ovu okupaciju, a sve na osnovu uslova međunarodne zajednice, ne samo palestinskih uslova.- kaže ambasador Alhantouli.

Podgorica je, kaže ambasador Palestine, udobno mjesto, malo ali veoma zanimljivo, veoma aktivno. Vjeruje da živi kao većina građana Podgorice, voli puno da šeta, da srijeće ljude na ulici, u kafićima, pozorištu, bioskopu, naravno tu su izvanicni sastanci.

Na kraju svega kaže da se može reći da živi kao svaki običan građanin Podgorice i veoma je ponosan na to.