Tako se štošta mijenja i mijenjalo se u istoriji. Danas auta na auto pijaci, davno prije mijenjale su se ljudske glave. Ko je kome dugovao krv istu je namirivao svojom glavom. Tako je otprilike i nastao izraz. A u tom ga je kontekstu iskoristio i predsjednik Nove, Andrija Mandić. Poručio je da će, ako odleti glava nekom iz Demokratskog Fronta letjeti i druge glave. Glavu za glavu, poručuje Mandić.

Nije mu ostao dužan predsjednik DPSa Milo Đukanović. On je poručio da, da je moglo biti po onom što su želje Andrije Mandića, već bi letjele glave. Tako se priča o letjenju glava iz futura preselila u perfekat a ustvari je iz pluskvamperfekta doletjela u futur. Valjda da se slikovito opiše crnogorska politička zbilja ovdašnji političari dohvatili su se glava. Jedno je kad se čovjek uhvati za glavu, njegova je pa sa njom može šta hoće, a drugo je kad se dohvati tuđe glave, pa bio on i političar…       

Jer u priči u kojoj lete glave po glavama političara, glave su svačije sem onog po čijoj glavi lete. Lako je letjeti tuđim glavama. Trebalo bi možda prizemljiti svoju. Kanon Leke Dukađina, koji je kodifikovano običajno pravo Albanaca ali u sebi sadrži i elemente običajnog prava svih nas koji nastanjujeno Balkan, kada govori o snazi ljudske riječi lijepo kaže : Jezik je od mesa i svašta melje.

Ostalo je od Leke, kažu Albanci, da je jezik od mesa i svašta melje. Time se svima stavlja do znanja da se ljudi mjere svojim djelom a ne svojim riječima. Pa ako Vas neko nagovori da učinite nešto što se kosi sa običajnim, moralnim ili zakonskim normama, nije on kriv. Jezik je od mesa i svašta melje.

Tako treba posmatrati i ovo igranje glavama ,i igranje u glavama, crnogorskih političara. I selidbu igranja našim glavama iz davne prošlosti, i ne tako davne, u našu budućnost. Samo što ta vrsta naturalne razmjene kakvu zagovaraju crnogorski političari ne bi smjela opet da zaživi. Dovoljno su se igrali tuđim glavama a rezultate njihove igre i dan danas trpimo. Jer kad god se  političari mijenjaju glavu za glavu, oni to rade sa tuđim glavama a uvijek misle na svoju.

A crnogorska zbilja možda jeste takva da bi svi trebali da se hvatamo za glave, ali svoje, a nikako za tuđe vratove. Jer glava pada sa vrata u ponovo aktuelizovanoj političkoj ponudi glavu za glavu. Dakle,kad lete glave u glavama crnogorskih političara treba čuvati vratove….Jer svi znamo šta se dešava kada glavu razdrobiš tijelu, to je davno napisao do juče najveći od svih Crnogoraca. A to od juče je neka druga priča, ili nije…