Povodom najave gradnje nove fontane na gradskom trgu u Pljevljima saopštenjem se obatio izvršni direktor NVO "Breznica" Milorad Mitrović koji na zanimljiv način predlaže izgradnju nove fontane.Saopštenje prenosimo integralno.
Betonska spratna skalamerija koja se podiže na mjestu nekadašnjeg traga 13 jul, u centru grada, kako kažu gradski oci, hoće da oplemene i osavremene, tako što će ga u vizuelnom smislu uklopiti u okolni prostor, prije svega Dom kulture, uklanjanjem stare i izgradnjom nove i savremane fontane?!
Gradnja fontane je kažu, izazvala različite komentare Pljevljaka, koji nisu znali, ili bili upućeni, da će stara fontana dobiti novu i ljepšu lokaciju?! Sudeći po arhitektonskim uslovima, pišu mediji, Pljevlja će sa jedne strane dobiti modernu fontanu, a sa druge strane to će biti odraz pljevaljske kulture, istorije i tradicije. Javnost je kao i uvijek podijeljena, jedni bi da ostave staru, drugi bi na tom mjestu željeli vidjeti fontanu u obliku dijatrete, dok su neki i za jednu i drugu, odnosno novu pored stare.Naravno svako ima pravo na svoje mišljenje, ali kako pomiriti razlike bar u mišljenju?
Poštujući svijetlu istoriju i još svjetliju nam kulturnu tradiciju, usudih se da predložim i iskažem svoju radost i ideju vezanu za ovaj istorijski poduhvat. Jer poznato je da se fontane ne grade svaki dan, svakakvim povodom i svakome. Predlažem da se na pomenutoj lokaciji sagradi moderna, ali i neobična fontana. Smatram da bi bilo najprikladnije, na ovom mjestu izgraditi fontanu sa likom„Manekena Pis-a”.
Za one manje upućene "Maneken Pis" je šezdesetak santimetara visoka statua dječaka koji piški, simbol garada Brisela.Na lokalnom narečju, znači mali čovjek.
Pomenuta statua dječaka koji piški, napravljena početkom sedamnaestog vijeka i predstavlja jednu od najvećih turističkih atrakcija belgijske prestonice - Brisela.
Prema legendi, podignuta je u čast mališana iz srednjevjekovne legende koji je na taj način, urinom ugasio fitilj bureta sa barutom, koji su osvajači podmetnuli pod gradske zidine u namjeri da ih poruše i tako osvoje Brisel.
U skladu sa viševjekovnom tradicijom, statua se nekoliko puta mjesečno svečano presvlači u različite kostime, prema rasporedu koji određuju gradske vlasti, a iz nje u zavisnosti od prilike, umjesto vode, poteče pivo, vino, šampanjac ili šljivovica.
Dakle, na Pljevaljskom trgu sagraditi fontanu sa statuom dječaka koji piški, čiji lik ne mora biti baš autentičan briselskom, on svakako može biti lik iz naše, Pljevaljske svakodnevnice.
Mada me lik, a i stas, briselskog dječaka koji piški, neodoljivo podsjeća na jednog pljevaljskog, vrlo uspješnog političara, koji je dao nemjerljiv doprinos razvoju i procvatu čitavog pljevaljskog kraja, poslednjih godina. . Fontanu treba nazvati „Fontana pljevaljskih Predsjednika”. Na crnoj mramornoj ploči, zlatnim slovima treba ispisati : „U znak sjećanja na sve Pljevaljske Predsjednike” na kraju dodati „zahvalni građani cijelog pljevaljskog kraja” . Siguran sam da će se svi oni koji su još živi, kao i njihovi potomci, ponositi upravo ovom fontanom, koja bi bila izgrađena u njihovu čast i u ime njihovih postignutih rezultata, nadljudski uloženih napora, pregnuća i zasluga.
Fontana bi građane i goste Pljevalja uvijek podsjećala na godine mukotrpnog i marljivog rada, njihovog odricanja, teških perioda donošenja sudbonosnih odluka za naš – Pljevaljski narod.
Poželjno bi bilo, ali ne i obavezujuće da fontana ima i specijalna osvetljenja i vodene efekte. Predlažem Komisiji za gradnju fontane, da razmotri mogućnost ugradnje u fontanu svjetala u bojama semafora, jer smo ih imali na destine, još daleke osamdeset druge. Bila bi to zaista dirljiva simbolika i prikladan prilog i spomenik istoriji.
Takođe, shodno Projektnom zadatku, akustičnim žuborom vode fontana bi trebalo da privlači pažnju građana, jer je izvjesno da će Pljevlja u doglednom vremenu sigurno ostati bez pitke vode.To će biti i svojevrstan spomenik vodi i podsjećanje, da smo je nekad u izobilju imali pa i trošili.
Bilo bi praktično predvidjeti jednu ili više česama, kako bi građani i putnici namjernici, mogli da koriste vodu za piće, a i bliže bi im bilo, da ne bi sa bidonima i plastičnim flašama, svako malo, išli čak do Vodica po pitku vodu, pošto voda iz pljevaljskog vodovoda svakako nije za piće, ova sa trga bi im bila daleko bliža.
(Redakcija Kodex)
