''Formalno-pravno, postupak za određivanja pritvora nije mogao da pokrene organ krivičnog gonjenja već samo sudska instanca, odnosno sudija za istragu.  Takođe za određivanje pritvora nije postojao niti jedan osnov po ZKP-a. U trenutku pokretanja postupka , Andrija Mandić se nalazio u Srbiji, nakon čega je doputovao u Crnu Goru, što nedvosmisleno dokazuje da nije postojala namjera ni opasnost od bjekstva. Takođe, Milan Knežević je u javnim nastupima, više puta pozivao Tužilaštvo da ih pozove da daju izjavu vezano za krivični predmet koji je formiran za stvaranje kriminalne organizacije, poznatiji kao „državni udar“. Uostaom, svi čelnici DF protiv kojih se već vode krivični postpuci u drugim predmetima se uredno odazivaju na ročišta. Nije postojala ni opasnost uticanja na svjedoke jer su svjedoci u ovom predmetu uglavnom svjedoci saradnici ili lica koja su potpisala sporazum o priznanju krivice i shodno zakonu uživaju posebnu zaštitu koju može da predloži državni tužilac'', kazao je Jovanović.  

Kako se navodi u saopštenju ''zahtjev SDT o davanju odobrenja za krivično gonjenje i određivanje pritvora poslanicima je u samom startu predstavljao kršenje ustavne i zakonske procedure jer je Milivoje Katnić, suprotno svojim ovlašćenjima, preuzeo nadležnosti sudske instance i zatražio odobrenje i za određivanje pritvora. Po Ustavu, ovo su dva odvojena postupka, jer tužilaštvo kao organ gonjena može da zatraži samo ukidanje imuniteta i nakon što pokrene krivični porstupak i utvrdi sve činjenice i okolnosti koje su osnov za određivanje pritvora to zatraži sudu, koji je jedini nadležan da odlučuje o toj mjeri i da zatraži to od Skupštine. Katnić je, baš kao 16.oktobra, preuzeo više nadležnosti nego što mu Ustav propisuje, kada po priznanju najviših državnih zvaničnika nije nikoga obavijestio o svojim radnjama, što bi u uređenoj državi, u kojoj postoji poštovanje nadležnosti i institucija, predstavaljalo osnov za objektivnu i momentalnu smjenu GST''.

Vrhovni državni tužilac je u svojoj obavezujućem uputstvu  Glavnom specijalnom tužiocu dao naredbu, u skladu sa svojim zakonskim ovlašćenjima, da se u ovom konkretnom slučaju ne određuje pritvor jer zakon propisuje da se pritvor primjenjuje samo kada je strogo neophodan i kada predstavlja krajnju mjeru. Kako kaže ''ova odluka VDT-a je mogla javnost da iznenadi samo u političkom smislu, u pravnom smislu je potpuno logična i nije nikakvo iznenađenje''.

''Skupština Crne Gore, odnosno njen Predsjednik je morao, nakon dobijanja zahtjeva da ispita pravnu utemeljenost samog zahtjeva i čitave procedure.To što nije pravnik ne abolira ga od odgovornosti za grubo kršenje Ustava, zakona i Poslovnika jer je na tako značajnu funkciju izabran upravo da čuva Ustav i da rukovodi najvišom zakonodavnom instancom. Uostalom, u Skupštini postoji preko 200 zaposlenih i stručne službe su mogle i morale da ispitaju zahtjev i proceduru. Ivan Brajović je svjesno krenuo u kršenje procedure i nastavio je sve do trenutka donošenje odluke. Nakon što je Administrativni odbor i Ljuiđ Skrelja kao presjednik tog radnog tijela napravio katastrofalnu materijalnu grešku i dalo preporuku da se Mandiću i Kneževiću ukine imunitet za krivična djela za koje se sumnjiče Širokov i Popov , a ne za djela koja je GST zatražio, umjesto poništenja takve odluke, Škrelja je svjesno falsifikovao dodatni izvještaja i sam ga, bez održane sjednice odbora dostavio predsjedniku Skupštine'', kazao je Jovanović.

Naglasio je da ''ovo ne samo da je kršenje Poslovnika Skupštine već je i kršenje zakona i predstavlja samo po sebi krivično djelo zloupotrebu službenog položaja, koje je Škrelja svjesno i sa umišljajem počinio. Brajovič koji je primio dva izvještaja odbora,a  koja su kontradiktorni, ponovo krši proceduru i ide u dalje kršenje Poslovnika. Predsjednik Skupštine, shodno Poslovniku nije mogao zakazati vanrednu sjednicu Skupštine iz nekoliko razloga''.

''Prvi je taj sto se ona, u ovom slučaju može zakazati samo od 1.og januara do 1.marta,  kada je predviđeno vrijeme za vanredno zasijedanje. Drugi je taj što se vanredna sjednica može zakazati u najkraćem roku od 15 dana, nikako prije, a u ovom slučaju to je značilo ulazak u rok kada počinje redovno zasijedanje, pa nije postojala poslovnička mogućnost da se zakaže vanredno zasijedanje. Treća nepravilnost je što je sjednicu zakazao na zahtjev 28 poslanika, koji nisu podnosioci zahtjeva zbog čega se traži vanredno zasijedanje. Procedura nalaže da se u ovom slučaju odluka o skidanju imuniteta donosi na prvoj narednoj sjednici Skupštine. Očigledno je da se nekome žurilo i da je postojao vremenski cajtnot za sve ovo zbog čega je čitava procedura urađena uz grubo kršenje Ustava, zakona i Poslovnika'', kazao je Jovanović.

On kaže da se postavlja prije svega pravni zaključak koji glasi da je ovakva odluka Skupštine Crne Gore pravno ništavna.

"Odluka, bilo da je u pitanju i najviši zakonodavni dom, koja je donešena uz kršenje pravnih pravila, i uz izvršenje krivičnih djela zloupotrebe službenog položaja, ne može se smatrati legalnom i obavezujućom i ista se mora poništiti, ukoliko se ne želi ići u dalju nezakonitu proceduru, jer ni polanici a ni Skupština Crne Gore ne egzistiraju mimo pravnog poretka. Apsurd je da oni koji stvaraju pravo u ovoj državi, a to je parlament, krše Ustav, zakone i Poslovnik u ovako osjetljivom društvenom pitanju kao što je ukidanje imuniteta poslanicima i predsjednicima dvije opozicone parlamentarne partije", navodi on.

Prema njegovm riječima, sublimirajući čitav dosadašnji postupak sa pravnog aspekta može se zaključiti da je proces protiv Andrije Mandića i Milana Kneževića pravashodno politički motivisan i sprovodi se uz brutalno kršenje Ustava, zakona i pravne procedure, što ukazuje na nepostojanje osnovane sumnje, dokaza pa čak i indicija onako kako to krivično pravna materija zahtijeva, i da će krajni epilog, ubijeđen je,  biti pozitivan po njih.

"Da nije tako, nadležne institucije bi u ovom slučaju, ispoštovale proceduru i u djelovale u okviru zakona i Ustava. Brutalno kršenje elementarnih pravnih pravila i procedura, dokazuje da je stvarna namjera bila da se Mandić i Knežević što prije nađu u pritvoru, iako za to ne postoje osnov po ZKP-u, i da iz pritvora dokazuju svoju nevinost, i da bi u tom odnosu GST Katnić, po instrukcijama vrha vlasti, lakše mogao da ubijedi javnost da su krivi. Oni koji su posegnuli za ovakvim metodama, su napravili toliko pravnih brljotina, da već sada možemo da konstatujemo da je ova priča doživjela pravni i politički fijasko'', zaključio je Jovanović.