Prema njenim riječima, pri dolasku na Cetinje vas prvo dočeka nevelika autobuska stanica koja je, i takva, pravo osvježenje za građane, prolaznike i turiste jer se prošle godine u ovo vrijeme nijesu imali gdje informisati o redu vožnje, pa su zahvaljući taksistima uspijevali da se, kako tako, organizuju u vremenu i prostoru.

“Na nevelikom kružnom toku vas dočekuje orlušina, neuspjeli rad nekog umjetnika koji u večernjim satima, ponekad bez električnog osvjetljenja, izgleda pomalo sablasno. Horor tek počinje. Naime, prijestonica je grad koji napuštaju njegovi stanovnici odlazeći u potragu za poslom ka sunčanoj budvanskoj rivijeri ili ka glavnom gradu, Podgorici”, navela je Zeković.

Ona je dodala da je prema evidenciji sačinjenoj priikom prethodnih izbora na Cetinju noćiva 5.400 stanovnika od blizu 9.000.

“Kada budu gotovi radovi na proširenju puta Podgorica-Cetinje-Budva još uspješnije će ga zaobilaziti, prema riječima jednog duhovitog cetinjskog stanovnika, koji je još u ligi zakletih Cetinjana”, kaže Zeković.

Svršeni srednjoškolci i student, kako je dodala, budućnost ne vezuju za svoj rodni grad, a kako su od malih nogu instruirani od sopstvenih roditelja da potraže svoju sreću što dalje, oni u tom naumu odrastaju i poput stanovnika sjevera uče da svoj grad vole sa velike razdaljine i sa sve manje nostalgije.

“Riječju brojki, Cetinjska gimnazija ove godine upisuje dva, umjesto tri odjeljenja. Osnovne škole takođe gube učenike, a profesori i nastavnici su već sad suočeni sa pitanjem kako da žive bez norme časova. Pokušaji vraćanja Cetinja na turističku mapu Crne Gore ostaju za sad bez očekivanih rezultata, tješimo se virtuelnim projektima i živimo u nadi, poslednjoj, sa dna Pandorine kutije”, navela je Zeković.

Prema njenim riječima, dok se naši srednjoškolci tješe u kafićima gdje im nikakvo ograničenje ne predstavlja maloljetni broj godina u konzumiranju alkoholnih i drugih opojnih napitaka, škola ih sve manje upošljava, sve većom popustljivošću se podstiče njihova lijenost i inertnost.

“Predavači uspješno obavljaju ulogu najboljih učenika u odjeljenju, privatni profesori fino zarađuju od egzaktnih i prirodnih nauka, roditelji imaju sve manje vremena za pravdanje izostanaka, a razredni starješine sve uspješnije pravdaju roditeljske izostanke. Sve veći broj starijih ljudi najboljeg sagovornika za svoje jade vidi u sebi, dok se ulicama siti sami sa sobom ispričaju, farmaceuti prodaju sve veći broj sedativ. Umrtvljenim čulima lakše percipiraju svoju stvarnost”, kazala je Zeković.

Ona je upitala da li ima smisla obratiti se mladim ljudima podsjećajući ih da ih škole spremaju da budu kreatori svoje stvarnosti iz dana u dan, bez prečica velikih zarada, koje ih često vode na stranputice.

“Ima li vajde da se pred njima opravdamo starom maksimom: zlo se trpi od straha gorega”, zaključila je Zeković.