Crnogorski poslanici ne razlikuju se od „običnih” građana samo po platama i privilegijama, već i po tome što im je data mogućnost da često budu i iznad zakona. Poslaničkim imunitetom zaštićeni su od istrage i krivičnog gonjenja, što dovodi u pitanje princip ravnopravnosti pred zakonom.

Da ne bi bilo takvih zloupotreba, sve češće se u javnosti pokreće pitanje ograničenja imuniteta samo na funkciju zaštite slobode izražavanja, odnosno javno izgovorene riječi.

I sami poslanici više puta su isticali da taj institut treba „suziti”, ali kada su bili u prilici da nekome od kolega oduzmu imunitet, solidarno su godinama unazad dizali ruke „protiv”.

Iskustva drugih zemalja u definisanju ovog instituta različita su, ali dominira rješenje po kojem je imunitet uspostavljen kao sredstvo zaštite nezavisnog rada poslanika na plenarnim i sjednicama radnih tijela. U Hrvatskoj je, recimo, Zakonom o krivičnom postupku državnom tužiocu omogućeno da može i protiv poslanika sprovesti istragu bez prethodnog odobrenja parlamenta.

Vladimir Goati smatra da imunitet kod nas podrazumijeva preširoke povlastice, te da bi ga trebalo definisati po uzoru na zemlje savremene zapadne demokratije.

Vladimir Goati

U tim zemljama poslanički imunitet vezan je isključivo za posao koji poslanik obavlja u parlamentu, ali ako on privatno uvrijedi čovjeka ili napravi teško krivično djelo koje nema veze sa politikom, imunitet ga ne štiti kaže Goati.

Prema njegovim riječima, treba se ugledati na takva iskustva, ali mijenjanje ustavnih normi koje se odnose na imunitet treba da se radi, kako je kazao, u „mirnoj atmosferi, kada nema aktuelnih slučajeva”.

“Ne treba to činiti u periodu kadaje aktuelno to pitanje i kada se traži oduzimanje nečijeg imuniteta, odnosno kada se rješava slučaj koji je izuzetno ozbiljan. To nije vrijeme kada se trezveno može sagledati razumna granica tog imuniteta. Treba to činiti u „mirno” vrijeme, bez neposrednog pritiska i povoda”, smatra Goati.

On kaže da ne čudi dosadašnja poslanička solidarnost u tome da ne oduzimaju imunitet jedni drugima.

“Parlamentarci, iako su iz različitih partija, nerado to čine. Ima u tome solidarnosti, ali ima i toga „neću njemu, sjutra će meni“. Ali, mislim da će društvo razvojem demokratije to prevazići”,  dodao je Goati.

Prvi primjer u posljednjih deset godina kada je crnogorski parlament odobrio vođenje krivičnog postupka bio je 24. decembra 2010. godine u slučaju Đorđija Pinjatića (DPS), i to na njegov zahtjev. U ostalim slučajevima poslanici su jednoglasno odbijali zahtjeve za oduzimanje imuniteta. Saglasje je prvi put narušeno krajem 2014. godine, kada se odlučivalo da li odobriti vođenje krivičnog postupka protiv Janka Vučinića (DF), po zahtjevu državnog tužioca, a zbog krivičnog djela „poziv na otpor”.

Članovi Administrativnog odbora iz DPS-a ostali su u manjini u stavu da treba dozvoliti vođenje krivičnog postupka protiv Vučinića, pa je poslanik DF-a ostao zaštiće, piše Pobjeda.

Naredni slučaj oduzimanja imuniteta desio se 29. decembra 2015. i to trojici poslanika Demokratskog fronta. Više državno tužilaštvo tražilo je da se oduzme imunitet Andriji Mandiću i Slavenu Radunoviću zbog sumnje da su pozivali na nasilnu promjenu ustavnog uređenja na protestu 24. oktobra te godine, a Osnovno državno tužilaštvo tražilo je oduzimanje imuniteta Milanu Kneževiću zbog sumnji da je tokom protesta napao službeno lice.

„Najsvježiji“ primjer, a koji je istovremeno najviše uzburkao strasti pa i doveo do grubog incidenta u skupštinskom holu, jeste kada je parlament, bez prisustva opozicije, oduzeo poslanički imunitet Andriji Mandiću i Milanu Kneževiću iz DF-a, na zahtjev specijalnog državnog tužioca Milivoja Katnića. Mandić i Knežević sumnjiče se za krivična djela stvaranje kriminalne organizacije i pripremanje djela protiv ustavnog uređenja i bezbjednosti Crne Gore, izvršenog putem podstrekivanja.

Ustavom Crne Gore definisano je da poslanik uživa imunitet i ne može biti pozvan na krivičnu ili drugu odgovornost, niti može biti pritvoren za izraženo mišljenje ili glasanje. Protiv poslanika se ne može pokrenuti krivični postupak, niti odrediti pritvor bez odobrenja Skupštine, osim ako je zatečen u obavljanju krivičnog djela za koje je propisana kazna u trajanju dužem od pet godina zatvora.

Imunitetom, međutim, nijesu zaštićeni samo poslanici. Imunitet uživaju i predsjednik Crne Gore, zatim predsjednik i članovi Vlade, predsjednik Vrhovnog suda, predsjednik i sudije Ustavnog suda, kao i vrhovni državni tužilac.