Pritom nosi pravo ronilačko odelo sa šljemom, teško oko 45kg, koje mora da ga zaštiti od ljudskog, životinjskog i hemijskog otpada i njegovog nepodnošljivog smrada, u kanalizaciji jedne od najvećih svjetskih metropola.
Prilikom odgušivanja kanalizacije susretao se sa najrazličitijim predmetima, krupnim i sitnim: od opušaka, preko djelova automobila i kamiona, velikih automobilskih guma, komada namještaja i mikrotalasnih pećnica, do uginulih svinja, konja i krava, ali i ljudskih tijela.
“Sve to nalazimo u kanalizaciji. Čovjek ne može da se ne zapita kako te stvari tamo dospijevaju, ali tamo su, i to je potpuno suludo,” kaže Ku Kamara.
Loša iskustva: Najgorim iskustvom u svom poslu smatra ono kada naiđe na ljudski leš. “Mislim da je najgore kad pronađemo ljudsko biće, a nalazimo ih, i ne znamo ni ko su”.
Njemu i njegovim kolegama, međutim, najveći problem pričinjava raznovrsno smeće, koje redovno zagušuje pumpe i metalne rešetke u odvodnom sistemu. Da bi se uštedjelo na vremenu, pumpe se odgušuju i popravljaju ručno, ali posao dodatno otežava i tama, jer nijedno svijetlo nije dovoljno jako da bi razbilo mrkli mrak u dubunama kanalizacije.
Ku Kamara je do danas oko 1.400 puta bio ispod površine. Dok roni, kontakt s timom za podršku na površini održava preko mikrofona na svom šlemu, a kada izađe na površinu, temeljno se pere velikim šmrkom. Kod kuće ga očekuju supruga i dvoje djece.
Ku Kamara je glavni ronilac oblasnog kanalizacionog sistema, i jedini preostali član prvobitnog tima. Pošto potreba za ovim prljavim poslom ne jenjava, trenutno obučava dvojicu mlađih kolega, spremnih da krenu njegovim stopama.
(izvor:ANALITIKA)
