"Imam nekih 20 godina prosvjetnog iskustva, prošla sam kroz ovdašnji školski sistem kao učenica, a još uvijek se pitam  jesu li nedovoljno uređene sportske sale tako dobar izgovor za zaobilaženje časova fizičkog vaspitanja u slalom stilu. Te iste sale, tako neuslovne za držanje redovne nastave, tako su unosne za iznajmljivanje u vannastavnim satima. Još ostaje malo priče o uvježbanom scenariju u vrijeme inspekcijskog nadzora, kada učenici zajedno sa profesorima imaju priliku da, jednom godišnje, oprobaju savršenu režiju za kontrolorske prilike. Uredno kostimirani stupaju na scenu i sami začuđeni uspješnošću spektakla za tuđe oči.

 I tako naučenom lekcijom koračaju dalje kroz život spremni da prividom sakriju suštinu, ne oklijevajući ni trenutka kod izbora sredstava obmane u devizi da cilj ionako opravdava sredstvo", kaže Zeković.

Dodaje da su to su ujedno i profesori čiji se izborni predmeti biraju u najvećem broju, "časovi uspješnog zaobilaženja škole u velikom luku, vječno po hodnicima i zbornicama, spremni da odigraju partiju sa bilo kojom zadatom temom".

"Te iste sale su pozornica predstava u komunističkom stilu, ukrašene nacionalnim simbolima, sa retorikom otuđenom od smisla, prepunom napuklih fraza od upotrebe poput buđavih zidova  vječno neugrijane sale.

Zimi se tokom treninga u vannastavnom periodu otvaraju prozori jer je manja stud napolju. I tako sa brojnim paradoksima u društvu, prolazi još jedna generacija bez uslovne sale i stalne nastave fizičkog vaspitanja, sa velikim znakom pitanja oko smisla pomenute sentencije, ključa antičkog vaspitanja i obrazovanja u duhu gimnaziona i peripatetičara", zaključuje Zeković.