Kako navodi Vujičić, nakon što je 2010. godine zakonskim izmjenama uvedena mogućnost primjene mjera tajnog nadzora, one su primijenjene u vezi sa 942 osobe, što je sve rezultiralo krivičnim postupcima protiv 500 ljudi.
S te strane, može se reći, ističe Vujičić, da je ovaj mehanizma doprinio efikasnijem radu nadležnih organa.
S druge strane,podsjeća Vujičić, kako bi se zaštitila prava nadziranih građana i njihovi lični podaci prikupljeni ovom metodom, zakon je ekspliticno obavezao nadležne organe da sve građane koji su bili pod mjerama tajnog nadzora, a nisu krivično procesuirani, obavijesti o preduzetim radnjama i omogući uvid u prikupljene podatke.
"I tu se otvaraju brojna pitanja o zakonitosti sprovođenja ovog osjetljivog mehanizma, jer od početka primjene mjera tajnog nadzora – gotovo svaki drugi nadzirani građanin nije krivično procesuiran, a niko od njih nije obaviješten o sprovedenom nadzoru niti o ličnim podacima koji su time prikupljeni!
Po podacima dobijenim od Viših sudova u Bijelom Polju i Podgorici, u 2016. godini donijeto je 67 naredbi za sprovođenje mjera tajnog nadzora od strane sudija za istragu. U samo jednom slučaju je podnijeta krivična prijava. U nijednom od ostalih slučajeva za sada, lica koja su bila pod mjerama tajnog nadzora nijesu bila obavještavana kako bi izvršili uvid u materijal prikupljen na ovaj način", upozorio je Vujičić.
Vujičić: Od 67 naredbi MTN - jedna krivična prijava
On ističe da praksa pokazuje da se zloupotrebljava član 162. ZKP-a, koji ostavlja mogućnost nadležnom organu da ne obavijesti nadziranog građanina o sprovedenim mjerama tajnog nadzora, ali isključivo u slučaju procjene da postoji osnovana bojazan da bi obavještavanje ili uvid u dobijeni materijal moglo da predstavlja ozbiljnu opasnost po život i zdravlje ljudi ili bi moglo da ugrozi neku od istraga.
"Razumijemo da je ova opcija svakako prisutna u praksi, ali zaista je teško povjerovati da se dešava u ovoj mjeri, tj. u svakom slučaju tajnog nadzora koji nije rezultirao krivičnom prijavom", tvrdi Vujičić.
Podsjeća da Zakonik o krivičnom postupku u članu 157. predviđa mjeru tajnog nadzora "ako postoje osnove sumnje da je neko lice samo ili u saučesništvu sa drugim izvršilo, vrši ili se priprema za vršenje krivičnih djela iz člana 158 ovog zakonika, a na drugi način se ne mogu prikupiti dokazi ili bi njihovo prikupljanje zahtijevalo nesrazmjerni rizik ili ugrožavanje života ljudi, protiv tih lica se mogu odrediti mjere tajnog nadzora i to: tajni nadzor i tehničko snimanje telefonskih razgovora, odnosno sredstava za tehničku komunikaciju na daljinu i privatnih razgovora koji se obavljaju u privatnim ili javnim prostorijama ili na otvorenom;tajno fotografisanje i vizuelno snimanje u privatnim prostorijama;tajno praćenje i tehničko snimanje lica i predmeta
Ako postoje osnovi sumnje da je neko lice samo ili u saučesništvu sa drugim izvršilo, vrši ili se priprema za vršenje krivičnih djela iz člana 158 ovog zakonika, a okolnosti slučaja ukazuju da će se sa najmanje povreda prava na privatnost prikupiti dokazi, protiv tih lica mogu se odrediti mjere tajnog nadzora:simulirana kupovina predmeta ili lica i simulirano davanje i primanje mita;praćenje prevoza i isporuke predmeta krivičnog djela;snimanje razgovora uz prethodno informisanje i saglasnost jednog od učesnika razgovora; angažovanje prikrivenog isljednika i saradnika.
Građanska alijansa preporučuje da se prekine sa ovakvom praksom i da se građani nad kojima su primijenjene mjere tajnog nadzora naknadno obavijeste o sprovedenim radnjama i omogući im se pristup prikupljenim podacima.
"U suprotnom, nadležni organi bi trebali sankcionisati odgovorne službenike i time bi svoju opredijeljenost ka poštovanju zakona jasno pokazali svim građanima, bez obzira da li su bili praćeni ili ne", zaključuje Vujičić.
Komentari