Za osam godina koliko postoji, kroz ovu ustanovu prošlo je preko 3 stotine ljudi a imala je 4 stotine prijema. Razliku prave oni koji nisu mogli da izdrže bez svog poroka i oni koji su mu se više puta vraćali pa se više puta vraćali i u ustanovu.

"Boravak u ovoj ustanovi na mjesečnom nivou košta hiljadu eura, od toga korisnik izdvaja 270 a ostatak nadoknađuju Glavni grad i resorno ministarstvo. Od 2015 godine ustanova ima i žensko krilo pa je do sada bilo pet prijema i četiri klijentkinje su trenutno tu na rezidencijalnom osnovu dok je jedna klijentkinja završila taj vid tretmana i sada je tu na nerezidentnom osnovu", kaže Biljana Karadaglić, specijalni pedagog u Javnoj ustanovi „Kakaricka Gora“.

Trenutno se u ustanovi liječi i 22 muškarca koji prolaze prvi dio tretmana koji se sastoji od godinu dana života u ustanovi i njih 25 koji su završili taj tretman i sprovode tretman na nerezidencijalnoj osnovi, dakle dolaze u ustanovu i prisustvuju terapijama koje se sprovode i pomažu pri radu sa novim stanarima.Javna ustanova „Kakaricka Gora“ je terapeutska zajednica u kojoj je svaki segment vremena štićenika unaprijed isplaniran. 

"Rad sa zavisnicima koji dođu u ustanovu je jako zahtjevan. U prvom periodu, kada tek pristignu mogu dobiti i neku terapiju medikamentima dok ne prođe prvi period adaptacije. Ali su potrebni mjeseci da se stanje zavisnika stabilizuje, da bi mogli da realno sagledaju svijet. Poslije prvog talasa optimizma kada se zavisnici „skinu“ sa droge naiđu depresivna stanja sa kojima ih mi učimo da se nose. Za dvije godine koliko su vezani za ovu ustanovu oni dobiju znanje o svim pravilima potrebnog ponašanja da bi što duže apstinirali od svog poroka a neki i cio život", priča Ljubinko Kaluđerović, specijalista narkolog.  

Doktor Kaluđerović priča  da su zavisnici u prvim godinama svoje zavisnosti fascinirani drogom i govore da je sve u redu a da u realnosti gube poslove, gube brakove, prijatelje i porodicu. Ali takvi ljudi još nisu spremni za liječenje. Potreban je dugi niz godina jednog žestokog propadanja na svim nivoima, i ličnom i socijalnom i emotivnom i psihofizičkom da bi se neko ko je dotakao dno odlušio da se ozbiljno pozabavi sa svojom zavisnošću.

"Droga ranije ili kasnije dovede do tog propadanja. Droga ranije ili kasnije dovede do zatvora ili do Hepatitisa C i samo je pitanje kada će pacijent osvjestiti to svoje stanje i potražiti pomoć u ovoj ustanovi. Nažalost, ima i onih koji se nikada ne osvjeste već se njihova priča završi tragično", priča doktor Kaluđerović.

Oporavak je pak postepen, potrebno je vrijeme da se iz aktivne faze drogiranja pređe u onu koja to nije. Jer, kaže doktor Kaluđerović, a i svi koji se predaju zavisnosti, lijeka nema. Čovjek se nikada ne izliječi id zavisnosti, samo se zaliječi a u ustanovi se uči da se nosi sa tim, da prevaziđe i taj i još mnoge životne probleme. Put u zavisnost je uvijek lijep, put iz zavisnosti nije ni malo lak. Mnogi i ne uspiju da se oslobode pakla u koji ih droga uvuče ali ima i onih koji uspiju i koji donose optimizam i onima koji se liječe i onima koji liječe bolesti zavisnosti.