Šetajući gradom sreli smo Slavicu Čapunović Dragović koja je prije 26 godina iz Ulcinja preselila u Podgoricu, ali kaže da se rodni grad ne zaboravlja, on se voli, osjeća u svakoj pori.
Slavica Čapunović Dragović
"Možda će zvučati subjektivno ali, vjerujte, istina je da Ulcinj ima dušu kakvu ima malo koji grad u našoj državi. To će vam reći oni koji su kao i ja rođeni ovdje, ali i oni koji su samo jednom bili. Zato što će mu se ponovo vratiti. Ulcinj je bio a i danas je takav, otvoren za sve podjednako. I putnike namjernike i one koji silom prilika dođu da žive tu. Jednostavno ljudi su takvi, to se prenosilo s koljena na koljeno i ostalo do danas. U Ulcinju żive sve tri vjere i nikad do sada nije bilo nikakvih problema, već naprotiv. Ima dosta miješanih brakova, kumstava, pobratimstava, prijateljstava...kad sam bila mala obožavala sam da kod moje Emine idem na kadaif i baklavu za Bajram a nju je uvijek kod mene čekao lijep kolač za Bożić i jaje za Vaskrs. A zajedno smo išle kod Marije za Uskrs", priča nam Slavica.
Tako je, kaže, i danas.
"Znam jer sam često ovdje, pa čujem i vidim. Tu su moji roditelji, prijatelji iz djetinjstva, tu je dio mene. Zato znam da je sklad različitosti moguć. I drago mi je zbog toga. Możda će biti simpatično da pomenem da smo ja i moj školski drug koji je danas potpredsjednik Skupštine, Genci (Nimanbegu) uvijek na školskim priredbama zajedno recitovali pjesme o Titu i Jugoslaviji, bratstvu i jedinstvu. Żivjeli smo isto, za peticu smo morali znati jednako, učili istu književnost i znali iste istorijske podatke. Danas je to malo drugačije ali se,ipak, razumijemo.
Ulcinju fali malo više ulaganja jer je u zadnje vrijeme nepravedno zapostavljen. Dok sam ja bila mala, ljeti se ulicama osjećeo miris Kopertona i parfema koje su koristili njemački gosti, kojih je bilo najviše. Danas je vazduh drugačiji ali je duša ostala ista. I danas hodža pjeva sa džamije a sa pravoslavne i katoličke crkve se čuju zvona...čestita se Bajram, zdravi za Vaskrs i nazdravlja za Uskrs. E, to je duša ulcinjska!", poručuje Slavica.
Komentari