Šetnju za radnička prava...koja sve više zvuče kao mit. A crnogorski radnici se ponašaju kao davljenici koji neće da prihvate pruženu ruku spasa, kaže predsjednik USS Srđa Keković.
Foto: AA, Srđa Keković
-To je problem Crne Gore, zašto njena radnička klasa i građani neće da dignu glas za svoja prava. Naša obaveza je da ih pozivamo i da im pružamo ruku koja bi im mogla biti spasenje a njihovo je da li će je prihvatiti. Desiće se jednoga dana, kada crnogorski radnici budu totalno utučeni, i da dignu glas za svoje pravo, a da li će to biti u mom životu to je manje bitno, ovo je klasna borba i vraćamo se na njene početke. Nama je to jasno a da li je jasno građanima i građankama Crne Gore, to ne znam, ali se mi trudimo da im to približimo.- komentariše ćutnju crnogorskih radnika za Kodex, Srđa Keković.
Krivica za to što radnička prava u Crnoj Gori sve više zvuče kao mit podjedanko se može rasporediti kako na državu tako i na radnike. Na državu jer njene institucije ćute baš kao što ćute i radnici. U toj ćutnji zajedničkoj stradala su radnička prava, konstatuje Keković za Kodex.
-Mi smo Sindikat i nas ne interesuje ko je na vlasti. Nas interesuje kako taj neko prati osnovne standarde a prije skoro tri decenije Međunarodna organizacija rada je postavila dostojanstven rad kao primat. Mi od dostojanstvenog rada nemamo ni promil, a sa Vladom i poslodavcima smo potpisali program dostojanstvenog rada u periodu do 2018. O čemu se onda radi?-pita se Keković.
Keković poručuje da su radnici dobrim dijelom svojom ćutanjem doprinijeli tome da, kada se pomenu radnička prava, prosječni se radnik nasmije od muke. USS je svojom protestnom šetnjom pokušala da održi tenzije, da se održi i tradicija koja postoji 130 godina, i žrtva onih zbog kojih se i proslavlja 1. maj kao praznik rada.
-Svi njeguju svoje vrijednosti osim crnogorskih radnika. To što radnici svoje vrijednosti i svoja prava ne umiju da njeguju dovelo je do toga da klasna borba počinje ispočetka.- konstatuje za Kodex predsjednik Unije Slobodnih Sindikata Srđa Keković.
Iako su iz zemlje radničkog samoupravljanja ostala sjećanja na prvomajske uranke, na ovaj prvi maj su uranili samo oni koji su išli na posao. Na protestnoj šetnji koju je organizovala Unija Slobodnih Sindikata pojavilo se nekoliko stotina, mahom starijih ljudi. Mladi su okupirali bašte podgoričkih lokala, njih radnička prava ne zanimaju previše. Možda i zbog toga što je većina koja je imala vremena da kafeniše u vrijeme održavanja protestne šetnje, nezaposlena.
Komentari