On poručuje da sljedeći pokušaj Moskve može biti sofisticiraniji i široko regionalno postavljen.

„Može uključivati podsticanje lidera srpske manjine u Bosni protiv muslimanskih Bošnjaka, raspirivanje etničkih sukoba u Makedoniji ili izazivanje srpskocrnogorskih sukoba. U balkanskom kazanu nemira, Rusija koristi svoje metode „meke moći“ kako bi zarobila lokalne političare uz finansijsku i diplomatsku podršku, punila lokalne i društvene medije dezinformacijama, sve to začinila međuetničkim animozitetima i otvorenim prijetnjama prozapadnim vladama“, objašnjava Bugajski uz konstataciju da se crni oblaci ponovo nadvijaju nad Zapadnim Balkanom.

Bugajski je uvjeren u jedno da bi dobio to što želi, predsjednik Vladimir Putin neće bježati od regionalnog sukoba, kako bi testirao odlučnost Alijanse u regionu.

„Time će potkopati proces zapadne integracije, dok će zakamuflirati učešće Kremlja. U tom cilju, Moskva favorizuje nagomilavanje vojne opreme u regionu, što dokazuju i nedavni razgovori između Putina i Vučića na kojima je dogovorena kupovina S-300 vazdušnog odbrambenog sistema Rusije uz MiG-29 borbene avione i T-72 tenkove“, poručuje Bugajski.

Prema njegovim riječima, ukoliko se nacionalni sporovi ne riješe, region bi mogao ponovo da bude uhvaćen u spiralu sukoba.

„Nekoliko međusobno povezanih generatora nestabilnosti moraju se hitno rješavati od strane izabranih lidera, kao i od strane zapadnih vlada i međunarodnih institucija. Kao prvo, tu su ekonomske frustracije. Iako je rast BDP-a registrovan u cijelom regionu u posljednjih nekoliko godina, uticaj na životni standard je nejednak i očekivanja javnosti ostaju neispunjena. Osim toga, stopa nezaposlenosti mladih ostaje visoka i javna frustracija sa korumpiranim i nesposobnim vladama je u porastu. S druge strane, ekonomski rast zavisi od političkog legitimiteta, društvene stabilnosti i povjerenja investitora koji su podrivani javnim protestima u nekoliko država“, poručuje Bugajski i upozorava na sve veću političku polarizaciju.

Ističe da su vaninstitucionalne bitke toliko jake u nekim zemljama u kojima opozicione stranke bojkotuju parlament, blokiraju zakone, pa čak i odbijaju da učestvuju na izborima.

„Ovo je do sada bio slučaj u Albaniji, koja je zakazala opšte izbore u junu, ali gdje opoziciona Demokratska partija tvrdi unaprijed da će izbori biti namješteni“, kaže američki analitičar.