Među potpisnicima inicijative, kojom se traži da se što prije održe izbori za Izvršni odbor i predsjednika Ljekarske komore, na način koji će štititi dostojanstvo ljekara i njihove struke, su i direktori domova zdravlja u Nikšiću, Beranama, Rožajama, Plavu, Ulcinju, direktorka Specijalne bolnice Brezovik, opšte bolnice Bar, direktor Zavoda za hitnu medicinsku pomoć... 

I tu nema ništa sporno, ljekari praktikuju svoje osnovne ljudske i građanske slobode.

Samo što su nakon više od dvije decenije koliko je upravljao Ljekarskom Komorom doktor Đoko Jočić održani izbori za novo rukovodsto koje postoji i koje je, to je činjenica, van milosti Ministarstva zdravlja onoliko koliko je tokom dvije decenije prethodno rukovodstvo bilo u milosti.

Ljekari potpisnici peticije, svaka sličnost sa aktuelnim političkim trenutkom sasvim je slučajna, traže dakle nove izbore. Jer...

“Da li je Ljekarska komora pod ekskluzivnim patronatom Sindikata doktora medicine, u postupku prisilne privatizacije, odnosno je li vezivno tkivo ove dvije institucije bračni par Samardžić-Popović? Koji je motiv jednog mladog advokata, Jovana Samardžića, supruga predsjednice Sindikata doktora medicine, da pruža besplatne pravne usluge i za potrebe Ljekarske komore i za potrebe Sindikata?

Ministarstvo zdravlja, kao nadležni organ, treba da se zapita kako to dr Milena Popović-Samardžić sa svojih specijalističkih studija u Beogradu stiže da uči i da se u isto vrijeme bavi stalnim pisanjima, analizama stanja, prisustvima u TV emisijama, obilascima zdravstvenih ustanova.”

Da li je sporno to što Sindikat doktora medicine i Ljekarska komora imaju besplatnu pravnu pomoć ili je sporno to što je pruža suprug predsjednice sindikata, ostaje nejasno. Drugi segment zabrinutosti potpisnika koji traže od Ministarstva da se zapita kako predsjednica Sindikata doktora medicine stiže i da uči i da se bavi sinikalizmom, nešto je što sebi 35 potpisnika ovog reagovanja nijesu trebali da dopuste.

Ne zbog predsjednice strukovnog sindikata već zbog sebe samih. Jer, ako im je bilo stalo da nešto pitaju crnogorsko Ministarstvo zdravlja, mogli su pitati zašto recimo u bjelopoljskoj bolnici na tri odjeljenja nema ni jedan potreban ljekar specijalista. Veći je to problem nego kako predsjednica Sinikata doktora medicine stiže i da uči. Ili nije? Ili to nije segment njihovog interesovanja?

“Brinu i “šaptači” unutar zdravstvenog Sistema Crne Gore , obično frustrirani dugotrajnim studiranjem, neuspjelim pokušajima prelaska iz “manje važnih” zdravstvenih ustanova u Klinički centar, oskudnim, kratkotrajnim profesionalnim iskustvom i velikim neodmjerenim ambicijama koje su, nažalost, zaposjele Ljekarsku komoru i Sindikat doktora medicine.” stoji u reagovanju grupe ljekara.

One koji kao “šaptači” iznose sve probleme crnogorskog zdravsta nije upitno kvalifikovati epitetima koje su im kao kolege naveli, tim prije što sebe par rečenica dalje nazivaju dokazanim ljekarima. Jer “šaptač” koji god da su mu povodi, sigurno je manji problem od činjenice da je crnogorsko Ministarstvo zdravlja potpisalo ugovor sa jednim ljekarom koji je na osnovu svojih usluga u Kliničkom centru Crne Gore odnio više od milion eura naših para.

Sve pošteno i sve po zakonu. Ili su oni koji ukazuju na sve anomalije i “trulež” kojim fakat odiše aktuelni trenutak u crnogorskom zdravstvu veći problem? 

Zabrinjava paralelan univerzum koji sve više pokriva crnogorsko društvo, pa i ljekarsku profesiju. Zabrinjava što Ministarstvo zdravlja i Ljekarska komora nikako ne mogu da nađu zajednički jezik. Zabrinjava što u reagovanjima na “akutnu fazu bolesti” sve više se osjeća jezik politike a ne struke. Sve više zabrinjava raslojavanje  na “podobne” I “nepodobne”. I sve više zabrinjava činjenica da, kako vrijeme prolazi, crnogorski građani ostaju bez ljekara sposobnih da ih liječe.

Ostaje nam jedino da probamo terapiju saopštenjima i reagovanjima, pa šta nam Bog da. I crnogorskom zdravstvu….