Šta reći o hordama pasa koje šetaju crnogorskim gradovima? Odakle su došli? Naravno, iz naših domova, napušteni ili bolje reći prepušteni „divljini“ koju im stvaramo na svoj način. I svi okrećemo glavu smatrajući da neko drugi treba da se pozabavi tim problemom.
-Svom srećom pa ima dosta pojedinaca koji pomažu životinjama ali njih nije dovoljno i njihovo vrijeme, uslovi i finansijska sredstva su ograničena individualnim mogućnostima. Naročit problem predstavlja i držanje životinja u nehumanim uslovima za šta je najbolji primjer, kada su divlje životinje u pitanju, slučaj zatočenih vukova u Podgorici. Našu pažnju su posebno kada govorimo o divljim životinjama, zavrijedili oni koji ih uzimaju iz prirode i drže u zatočeništvu. Anonimno je prijavljeno jako puno gatera, u kojima se lovački psi vježbaju na živim divljim svinjama, a takođe smo imali i slučaj mučenja ptica (slučaj čaplje Živke o kojem je pisao i naš portal).- kaže za Kodex Jovana Janjušević iz NVO CZIP.
Sasvim druga krajnost u odnosu na nemar, nebrigu i društvenu apatiju uz primjere mučenja životinja, predstavlja velika empatija koja ne konsultuje struku ili je prosto zanemaruje i na to nas podsjeća posljednji nemio slučaj sa mečićima koji su imali šansu za rehabilitaciju ali koja im je uskraćena usljed prevelike gordosti i potrebe za držanjem divljih životinja kao kućnih ljubimaca. Takođe smo vrlo često dobijali objašnjenja naročito na javnim raspravama pa i društvenim mrežama da se odstrijel životinja vrši iz ljubavi prema njima što je samo po sebi kontradiktorno, kaže za Kodex Jovana Janjušević.
Foto:CZIP
-Sve ovo nas uvodi u srž problema, a to je nedovoljna podrška institucija sistema koje bi vršile prevenciju ovakvog ponašanja kroz edukaciju i strogu kaznenu politiku uz adekvatno obezbjeđenje infrastrukture, odnosno specijaliziranih azila, obučenih veterinara, protokola itd. Nažalost ova problematika nije prioritet i vrlo često se omalovažava uz navode da je čovjek sam po sebi bitniji i da imamo i drugih problema u zemlji. Ipak sigurna sam da se adekvatno možemo posvetiti i jednima i drugima, a da institucije koje su zadužene upravo za dobrobit građana ali kroz institut zaštitu prirode, problem koji se godinama gura ispod tepiha, a koji je sada isplivao na površinu, u svom punom sjaju, počnu postepeno rješavati.- konstatuje Jovana Janjušević iz NVO CZIP.
Umjesto toga, imamo divlje borbe pasa, divlja prihvatilišta za divlje životinje, divljanje bivših kućnih ljubimaca ulicama crnogorskih gradova. Odnosno, da preciziramo, svako radi šta hoće. Treba li reći da je mrki medvjed u Evropi zaštićena životinjska vrsta, da je dvoje mladunčadi imalo priliku da ispuni san svakog Crnogorca i nastavi život u nekoj od zemalja Evropske Unije. Ali...
-Onog trenutka kada se u takav posao ozbiljno i namjenski krene, vrlo brzo se pronađu kompromisna rješenja, ostvari se podrška i međunarodne zajednice kao i pomoć civilnog sektora pa i samih građana koji su mnogo puta dokazali svoju humanost. – može se reći i nada se, Jovana Janjušević.
Ipak, dok se kao ljudi prema životinjama budemo odnosili neljudski mi sami bićemo zološki vrt ili cirkus, sami odaberite šta nam je bolje.
Komentari