"Crna Gora je otadžbina, baš onako kako su nas učili u kući i školi, sve ono čemu geografski, kulturno i identitetski pripadamo, a ne himna Sekule Drljevića, ne zastava koju ne priznaje više od pola građana a još manje pokradeni milioni pod plaštom zaštite te iste himne i zastave, i nikako ne Albanska zastava na vrhu Rumije", kazao je Zogović.

Kako je saopštio posle nasilne predaje teritorije Crne Gore NATO-u, ako su Milo Djukanović i Duško Marković u cilju očuvanja vlasti napravili tajni dil o dobrovoljnom pristupanju takozvanoj „prirodnoj Albaniji“ Crna Gora ih mora spriječiti u tom bolesnom naumu. Potvrda da se mogućnost ovakvih tajnih dogovora ne može isključiti jeste ćutanje zvanične Crne Gore na teritorijalne prtenzije i izbjegavanje demarkacije od strane samoproglašenog NATO provizorijuma na teritoriji južne srpske pokrajine.

"Konkludentna radnja isticanja zastave strane države na Rumiji, zapravo, simbolizuje ulazak u posjed, odnosno osvajanje teritorije i na žalost može se tumačiti kao formalno i praktično ostvarivanje pomenutog tajnog dila i pripremanje javnog mjenja da to prihvati kao nešto „sasvim“ prirodno, izvjesno i kao najveći politički domet i cilj aktuelne vlasti. Da ništa nije slučajno, i da je pomenuti proces precizno dirigovan i kontinuiran podvrđuju i zastave koje se mogu vidjeti u Ulcinju, Plavu, Gusinju, Tuzima i nekim dugim sredinama čije isticenje zapravo predstavlja obilježavanje teritorije", kazao je Zogović.

Sva ova dešavanja imaju jednu konstantu- po pravilu uvijek izostaje reakcija nadležnih institucija, što je najbolja potvrda prećutne saglasnosti i blagoslova zvanične Crne Gore.Tragično je ako se ispostavi da su prioritetni nacionalni ciljevi aktuelne vlasti, obnova nezavisnosti i NATO integracije zapravo bili samo neophodne stepenice u ispunjavanju trećeg cilja utapanja Crne Gore u takozvanu prirodnu Albaniju. 

Zauzimanje Rumije, takmičenje u ratničkim vještinama i plesovima i militaristički folklor je zapravo alarm za kompletno crnogorsko društvo, koje ne smije ostati impotentno bez obzira na disfunkciju zvaničnih institucija.

"Siguran sam da Albanske zastave na Rumiji, i koncept gradjanske Crne Gore na ovakav način, nije ono što su željeli ni oni crnogorci koji su se zalagali za obnovu crnogorske nezavisnosti. Ovo je ujedno i najbolja potvrda da je Crna Gora zapravo postala nezavisna jedino od same sebe i pretvorena u privatnu država i monetu za potkusurivanje u kojoj su u cilju očuvanja monopola vlasti dozvoljeni svi dilovi i transakcije", zaključio je on.