“Pošao sam u šumu sa namjerom da posiječem 30-ak pritki za boraniju. Na jednom proplanku ugledao sam nekoliko posječenih grana od lijeske i da bih sebi olakšao posao, zaputio sam se tamo. U trenutku kada sam nagazio na jednu granu osjetio sam strahovit bol u lijevoj nozi. Imao sam utisak, da me u nogu pogodio metak”, priča za Dnevne novine Erović.

Iako je znao da ga je ujeo poskok u 2,5 kilometra od kuće udaljenom selu Bioča, kaže, u trenutku to nije uzeo za ozbiljno.

“Natovario sam posječene pritke na rame i zaputio se ka kući. Usput sam svratio na poznati Pirin izvor i nogu gdje sam doživio ujed stavio u hladnu vodu. Uspio sam da se domognem kuće i kažem ukućanima da me ujela zmija. Stropoštao sam se na patos, a ukućani su se organizovali da me prevezu u bjelopoljsku zdravstvenu ustanovu. Kao kroz maglu, promicale su siluete zdravstvenih radnika u bijelim mantilima”, prisjeća se Erović.

Osoblje hitne službe i infektolog Izet Čindrak su mu, kaže, spasili život.

“Ne znam koliko sam bio u nesvjesnom stanju, ali poznato mi je da je dr Čindrak neprekidno bdio pored mene. Čini mi se, da kući nije išao, samo da bi mene otrgao iz zagrljaja smrti. I nalog za transport u Klinički centar u Podgorici bio je spreman, ali, zbog mog stanja nijesu smjeli da me prevoze. Uspjeli su da me spasu, i ja sam im na tome neizmjerno zahvalan”, kazao je Erović.

DN/CdM