Na današnji dan 1992. godine, najmanje 66 izbjeglih civila Bošnjaka - muslimana, starosti od 18 do 66 godina, koji su u Crnu Goru izbjegli od rata u Bosni i Hercegovini (BiH), nezakonito je uhapšeno u Crnoj Gori i predato vojsci bosanskih Srba u BiH u svojstvu talaca. Samo 12 deportovanih osoba je uspjelo da preživi mučenje u logorima, a posmrtni ostaci većine stradalih još nisu pronađeni, piše AA.

Nevadine organizacije Akcija za ljudska prava (HRA), Centar za građansko obrazovanje (CGO) i Centar za žensko i mirovno obrazovanje ANIMA u saopštenju su poručile da je ovaj ratni zločin do danas ostao nekažnjen. 

Za ratni zločin deportacije bosanskih izbjeglica sa teritorije Crne Gore u toku 1992. godine, optuženi su bili B. B, S. G, M. Š, B. S, B. B, M. M, R. R, D. B. i M. I. 

Presudom 29. marta 2011. godine, svi optuženi oslobođeni su zbog toga što, kako se navodi u presudi, nisu mogli da počine ratni zločin protiv civilnog stanovništva, jer sukob u BiH nije bio međunarodnog karaktera. 

Vrhovno državno tužilaštvo Crne Gore uložilo je 15. juna 2011. godine žalbu na oslobađajuću presudu optuženima u slučaju ratnog zločina deportacija i zatražilo ukidanje takve odluke. 

U Višem sudu u Podgorici 24. oktobra 2012. godine završeno je ponovno suđenje devetorici bivših pripadnika crnogorske policije. Viši sud u Podgorici ponovo je 22. novembra 2012. godine oslobodio sve optužene policijske službenike. 

Prema riječima koordinatora programa za ljudska prava u Građanskoj Alijansi Milana Radovića, država je priznala zločin i isplatila više od četiri miliona eura odštete članovima porodica žrtava, ali da istovremeno četvrt vijeka niko nije kažnjen i nije ustanovljen dan sjećanja na žrtve. 

Radović je ocijenio da je odgovornost države i njen rad u procesuiranju slučaja „Deportacija“ ogromna, jer je taj zločin izvršen uz konsultaciju sa tužilaštvom, koje je kasnilo sa istragom i tek nakon 13 godina procesuiralo ovaj ratni zločin. 

"Tokom postupka, odnos tužilaštva se može opisati kao neaktivan, jer nije predlagalo materijalne dokaze, a sa druge strane, ignorisani su javno objavljeni dokazi, dok su se prijedlozi tužilaštva odnosili i na to da se saslušaju stradale žrtve. Ne treba zaboraviti da su optužnicom bili obuhvaćeni samo najniži u lancu odgovornosti", rekao je Radović. 

On je podsjetio da je prema optužnici, u maju 1992. godine sprovedeno nezakonito hapšenje građana Bosne i Hercegovine, koji su zatim isporučeni neprijateljskim oružanim snagama Srba u BiH i nakon toga likvidirani. 

"U istom dokumentu navedeno je da su deportacije izvršene po naredbi Pavla Bulatovića, tadašnjeg ministra unutrašnjih poslova", podsjetio je Radović.