Udruženje je zatražilo od upravnika pomenutog azila Slavka Krivokapića kao i direktora veterinarske ambulante Nikšić  Petka Mikića da objasne svoje tvrdnje da pomenuti veterinar dolazi uredno svakog dana radi pregleda i evidencije zdravstvenog stanja pasa.

"Postavlja se pitanje gdje on to vodi evidenciju, ako je u knjizi koja se nalazi u vašim prostorijama, a predviđena je za tu namjenu, uredno piše na svakoj strani “veterinar nije dolazio, veterinar nije dolazio…?” Podsjećamo da je veterinar dužan da pregleda sve novoprimljene kućne ljubimce i da svoja zapažanja evidentira u protokolu koji se vodi u Skloništu. Napomenućemo i to da je polupojedeni nesretni pas samo dan ranije stigao u azil i umjesto da se smjesti u karantin i pregleda, završava u boksu sa većim psima na najgori mogući način. ", stoji u reagovanju Mreže NVO.

Podsjećaju da je veterinar dužan da svim kućnim ljubimcima koji se daju na usvajanje ili vraćaju na ulicu propiše dehelmintizaciju i ukoliko je to potrebno, prati njeno izvršenje i tretman protiv spoljnih parazita.

"Veterinar je takođe dužan i da propisuje terapiju kućnim ljubimcima, kojima je potrebna, da objasni zaposlenima u Skloništu kako da primijeni i prati rezultate terapije. Odluke o liječenju i primjenu injekcione terapije, sprovodi isključivo veterinar. A od sve terapije smo tog dana u azilu zatekli T 61, sredstvo namijenjeno za eutanaziranje. Dalje, veterinar nakon trijaže i isteka od 15 dana od dolaska uhvaćenih kućnih ljubimaca, može u ambulanti izvršiti sterilizaciju ili kastraciju kućnog ljubimca koji se nakon toga mogu dati na udomljavanje ili vratititi na istu lokaciju sa koje je doveden. A gdje je tek evidencija sterilisanih odnosno kastriranih, da ne pominjemo udomljenih pasa?", pitaju iz Mreže za zaštitu pasa i mačaka u Crnoj Gori.

Podsjećaju na izjavu Mikića da je ,,do sada  udomljeno oko 40 odsto pasa koji su dospjeli u azil"

Ogorčeni su i izjavo Krivokapića da su uslovi u azilu jako dobri, te da psi imaju redovnu ishranu i dovoljno vode, jer su, kako navode, hraneći te izgladnjele životinje  morali da razdvajaju jače od slabijih pasa kako bi svi bili nahranjeni, jer su se međusobno klali.

Uginuli pas

"Dakle, u boksevima se ne vodi računa niti o veličini pasa, niti o dominantnosti određene rase, kao ni o odvajanju ženki koje su u tjeranju od ostalih pasa. Ovdje bismo vam skrenuli pažnju da Zakonu o zaštiti dobrobiti životinja, član 7, Mučenje životinja, stav 1, pod mučenje podrazumijeva,, uskraćivanje osnovnih životnih potreba (hrane, vode, udobnog smještaja, odnosno skloništa, prostora za odmor i obavljanje fizioloških potreba, higijene i zdravstvene zaštite). Mučno je i čuti da je iz stravičnog prizora uginuća jadnog psa, koji je okončao svoj život na najsvirepiji mogući način g-din Krivokapić donio zaključak da, citiramo: ,,U azil su dovedena tri mala psa, od kojih je jedan bio bolestan. Vjerovatno su se psi poklali i kada su osjetili krv, životinja je uradila svoje. Na to nijesmo mogli uticati.” Ni divlje životinje ne jedu jedna drugu u svojoj vrsti, već jedino ako pričamo o lancu ishrane. Nego glad se očigledno među različitim ljudima, tretira na vrlo različite načine, pa sit gladnom ne vjeruje" zaključuje se u zajedničkom reagovanju NVO Nikšićkog udruženje za zaštitu životinja, Ruka – Šapi, Prijatelja životinja Podgorica, Prav na život  Šapice,  sPas i Udruženja Korina.