Potpredsjednik Demokratske partije socijalista (DPS) Svetozar Marović letio je državnim avionom za privatne potrebe 1998. godine, u vrijeme kada je Crna Gora bila u teškoj socioekonomskoj situaciji. To je sinoć saopštio nezavisni predsjednički kandidat Miodrag Lekić, koji je objavio dokument na kome se vidi kako je Svetozar Marović 21. oktobra 1998. godine privatno letio za Milano, državnim avionom. Posadu te državne letjelice činili su piloti Masoničić, Popović i Bulatović.
Kao svrha leta, navodi se „prevoz predsjednika Skupštine Republike Crne Gore Svetozara Marovića u privatnu posjetu Italiji”.
– Svrha putovanja je privatna posjeta Italiji i odlazak bi bio jedan dan ranije, 21. oktobra 1998. godine, umjesto 22. oktobra 1998. godine – konstatovano je u dokumentu avio-helikopterske jednice Ministarstva unutrašnjih poslova tada Republike Crne Gore, koji je sinoć dostavio nezavisni predsjednički kandidat Miodrag Lekić, tvrdeći da je u pitanju dokaz zloupotrebe vrha vlasti.
Podatke o letu u Italiju Ministarstvu inostranih poslova SR Jugoslavije, dostavio je Dragan Popović, tada rukovodilac avio-jedinice Vlade Republike Crne Gore.
Miodrag Lekić je rekao da je Marović veliki putnik i klijent jednoga punkta u Milanu gdje je bila manifestacija rasipništva i bruke crnogorskim novcem.
– Evo vam svi letovi Svetozara Marovića privatni sa državnim avionom, ne da optužim te ljude, nego da se građanima vrati novac – poručio je Lekić.
U dokumentaciji MUP-a Republike Crne Gore navode se i brojni drugi letovi Svetozara Marovića državnim avionom u Italiju, konkretno u Milano, koji je u Evropi prepoznat kao grad dobre zabave i ekskluzivnog šopinga.
Kao tačke i vremena prelazaka držane granice u odlasku navodi se da je u pitanju let iz Jugoslavije ka Albaniji, u 6.25 ujutru, a iz Albanije u Italiju, na aerodrom Linate u Milanu, dolazak je predviđen u 7.30. S druge strane, kada ostavi Marovića, avion je trebalo da ide u Brisel za Podgoricu, da bi „prebacio druge putnike”.
Prema planu leta, već 22. oktobra u 20 časova državni avion stiže iz Podgorice za Milano, i Marović se vraća kući. On je tako u privatnoj posjeti Italiji proveo skoro cijeli 21. oktobar i 22. oktobar, a prevoz su platili poreski obveznici.
U skorije vrijeme, u aprilu prošle godine, objavljeno je da su italijanski državljani u nekoliko navrata avionom Vlade Crne Gore po nalogu tadašnjeg potpredsjednika Vlade Svetozara Marovića dolazili u Podgoricu. Prema podacima koje je Vlada objavila, Marović se iz posjete Milanu u septembru 2010. godine vratio u pratnji sedam saputnika. Potpredsjednik DPS-a tako se nije ni ustručavao da pošalje državni avion po svoje strane prijatelje.
Hrvatski „Nacional” je 2001. godine pisao da Marović voli skupocjene satove, i da je često mimo znanja parlamenta i javnosti Crne Gore putovao državnim avionom u Milano.
Gostujući na TV „Vijesti”, Miodrag Lekić je istakao da je predsjednik Crne Gore i predsjednički kandidat Demokratske partije socijalista Filip Vujanović dobio spisak pripadnika nekadašnje Državne bezbjednosti koji su bili na spisku mafije.
– U Rimu je tokom jedne posjete Mila Đukanovića bio prisutan i Branko Perović. Tadašnji ambasador u Beogradu Rikardo Sesa saopštio je da je Filipu Vujanoviću dao spisak pripadnika DB-a koji su bili na spisku mafije – istakao je Lekić.
Dostavio je i dokaze o tome da je vrh crnoogorske vlasti imunitetom spašavao od odgovornosti određene ljude.
– Oni su iz Vlade slali potvrde da je neko ko je tamo (u Italiji) osumnjičen član Vlade i da traži imunitet. To je period kada je premijer bio Vujanović – kazao je Lekić.
Negirao je da je švajcarskog biznismena Đerarda Kuoma povezao sa Đukanovićem. Ponovio je da Kuoma nikada u životu nije sreo.
– Imao sam kritički odnos prema toj stranici gdje su se neki obogatili a Crna Gora obrukala. Dovedena je opskurna figura iz Srbije da lansira tu priču o svjedočenju Kuoma. Radi se o materijalu od 400 strana koji se zove „Istraga o Milu Đukanoviću, Miroslavu Ivaniševiću i ostalima”. Dakle, radi se o njima, nikakve veze nemam sa tim – podvukao je Lekić.
Najavio je da će, ako bude izabran za predsjednika, biti autonoman a ne produžena ruka partije. Kao budući predsjednik države sarađivao bi, kaže, sa svim institucijama, uprkos personalnoj odbojnosti.
– Sarađivao bih i sa onima kojima u normalnim okolnostima ne bih ni ruku pružio – podvukao je nezavisni predsjednički kandidat.
Naveo je da je uvijek bio za nezavisnu Crnu Goru, ali da mu dođe muka od toga što to treba da objašnjava onima koji su deset godina proganjali sve koji su se zalagali za tu ideju.
– Nijeam želio da učestvujem u stvaranju privatne države Crne Gore. Nijesam imao inspiraciju da budem u društvu Mila Đukanovića i Svetozara Marovića – zaključio je Lekić.
Nemoralna Filipova politika
Lekić se osvrnuo i na to što ga je Vujanović prozvao da se izjasni o genocidu u Srebrenici. Naglasio je da se tamo dogodio zločin, genocid i gore od toga.
– Kako ga nije sramota da pominje Srebrenicu a predstavnik je partije koja je bila u koalicionom savezu sa partijom iz Beograda koja je za to okrivljena. Kako ga nije sramota da politički trguje leševima, a bio je predstavnik vlasti kada je išlo gorivo prema Republici Srpskoj. Možda su tim gorivom Karadžićeve trupe ušle u Srebrenicu. To smatram nemoralnim – rekao je on.
Komentarišući dosadašnju Vujanovićevu politiku, tvrdi da je pozicija šefa države kompromitovana velikim brojem pomilovanja počinilaca krivičnih djela, dodajući da se tu mora uvesti red.
Lekić se založio za nezastarijevanje krivičnih djela organizovanog kriminala i korupcije, kao i za to da tužioci po odlasku sa funkcije odgovaraju ako su kršili ustav i zakone.
NATO da se izvini za zločine
Miodrag Lekić ističe da se zalaže da se pitanje ulaska u NATO riješi na referendumu. Istakao je da će tražiti izvinjenje Alijanse za zločine počinjene tokom bombardovanja SR Jugoslavije.
– Crna Gora treba da je otvorena prema bezbjednosnim sistemima. I Evropska unija priprema sistem odbrane i o tome treba razmišljati – pojasnio je on.
Govoreći o pitanju Kosova, zapitao se zašto crnogorska vlast priznanje nije uslovila rješavanjem statusa Crnogoraca.
(Izvor:Dan)