Lokalna uprava je prije dvije godine u obnovu fontane u parku bivšeg hotela Boka u Herceg Novom uložila skoro 7 hiljada eura. Obnovljena je rasvjeta, sistem za samoprečišćavanje i ribnjak. Fontana je tada i bukvalno zasijala staro-novim sjajem, no to i dalje nije bila dovoljno jaka poruka da je treba čuvati i održavati, piše Radio Jadran.

Veoma često “osvane” puna lišća, kamenčića, šišarki, raznih predmeta  i zamućene vode. Radnik koga lokalna uprava plaća da je održava, sa parkom, čini se, ne uspijeva da ovaj, nekada kultni  prostor, odbrani od naleta neodgovornih posjetilaca, ali i da prati prirodu i da stalno kupi suvo lišće.

Na to ukazuje Bjelopoljac, Mifto Coković, koji već više od 30 godina živi u Herceg Novom. Park Boke je njegova nezaobilazna oaza, u kojoj uživa svakog jutra, hraneći golubove, ali i čisteći, na svoju ruku, iz ljubavi, fontanu. I taj “posao” ili bolje reći ritual, kako je ispričao radiju Jadran u kontinuitetu obavlja već deceniju i po.

“Fontana je zapuštena i baca se svašta tamo. Ja je čistim mrežom koliko mogu. Ubacuje se najviše pijesak kojim je prekrivena zelena površina oko fontane, kao i lišće od palme, koje kad stoji dugo u vodi oteža i potone, ali i pocrni. U fontanu upadaju i šišarke od borova, ili ih bacaju djeca, pa se ribe teško mogu vidjeti”, priča on.

Njegov brižan odnos prema ovom dobru, kaže, niko od nadležnih nije primijetio, sem tehničkog direktora Vodovoda, Mića Stojanovića, koji mu je i kupio ribarsku mrežu i olakšao čišćenje:

“Ne samo što me niko ništa nije pitao, nego sam išao u Sekretarijat za komunalne poslove i ekologiju, ili kako se već zove, i neki momci koji bijahu tamo kazaše mi da to nije njihova nadležnost već Vektra Boke, ali Opština je, ipak, preuzela brigu o parku i postavili su tamo nekog čistača. Na tome se završilo. Niko se ne osvrće, a ja ću, dok mogu, dolaziti svako jutro. Hranim i golubove, nađem hljeb pored kontejnera”, poručio je on

Želio bi da nadležni, negdje blizu fontane, postavi bar neku oglasnu tablu sa upozorenjem da je zabranjeno bacati otpad.

No, nekima ni tabla ne bi ništa značila. Uprkos 21. vijeku nikada  dovoljno zrelih i ekološki osviješćenih, kao što je ovaj osamdesetogodišnjak, koji skoro svakog dana ostavi po dva tri sata u parku, uklanjajući “tragove” vandala.