Samo dva dana kasnije u onom što je njemački Vermaht zvao operacija Švarc a mi peta neprijateljska ofanziva, u najkritičnijem trenutku ratnih operacija na Sutjesci, Sava Kovačević je odlučio da još jednim jurišem izvrši proboj njemačkog obruča. Sa pratećom četom i grupom kurira izbio je na čelo svoje divizije, komandovao po crnogorski Za mnom junaci, i otišao u legendu.

Što to huči Sutjeska, krv pliva po njoj...

Nepun mjesec kasnije, kada je završena najveća bitka drugog Svjetskog rata na prostorima Balkana, legendarna bitka na Sutjesci, Sava Kovačević dobio je najveće jugoslovensko odlikovanje Orden Narodnog heroja. I tako je u istoriju ušao kao Heroj Sava.

Na današnji dan, Prva proleterska udarna brigada prvi i posljednji put nastupala je u borbenom poretku u svom punom sastavu. Na ušančeni Balinovac, na njemačke vojnike u ranu zoru krenulo je svih 1934 borca Prve proleterske – 1747 muškaraca i 187 žena. Svi, i kuvari i bolničarke i kuriri i borci sa oružjem u rukama krenuli su na ušančene njemačke položaje jer je od njihovog uspjeha zavisio opstanak glavnine partizanskih snaga, Vrhovnog štaba i prateće Centralne bolnice. U narednih pet dana Prva proleterska, kojom je komandovao Danilo Lekić, izgubiće skoro polovinu  svojih boraca ali i ispuniti naređenje komandanta Prve proleterske Divizije, Koče Popovića.

U operaciji Švarc, petoj neprijateljskoj ofanzivi koja je vođena dobrim dijelom i na teritoriji sjevera Crne Gore, a čija je kulminacija bila Sutjeska, učestvovao je, i komandovao, veliki broj partizanskih boraca iz Crne Gore. U toku Pete ofanzive po zlu čuvena, folksdojčerska SS jedinica Princ Eugen, prošla je i kroz Pivu. U pivskim Dolima, pokraj sela Miljkovac, njemački vojnici su 7. juna 1943. godine ubili 520 ljudi, među kojima i 106 djece, iz Dube, Bukovca, Miljkovca i Rudinica.

Crnogorska krv obilježila je petu neprijateljsku ofanzivu, legendarnu Bitku na Sutjesci u kojoj je naspram dvadesetak hiljada izmučenih partizana koji se tek preživjeli četvrtu neprijateljsku ofanzivu, operaciju Vajs ili Bitku na Neretvi kako je mi zovemo, našlo 120 hiljada njemačkih vojnika i kvislinških snaga, bilo da se radilo o ustašama bilo da se radilo o četnicima.

Kada je Prva proleterska probila obruč na Balinovcu na jednoj strani koridora, na brdu Košuta od čete Druge proleterske brigade u životu je ostalo samo devet ljudi; na drugoj, prevoju Ljubin Grob, Druga četa Trećeg bataljona Četvrte crnogorske proleterske brigade, poslala je svoju posljednju poruku Vrhovnom štabu: 

"Dogod budete čuli na Ljubinom Grobu pucanje naših pušaka, Nijemci neće proći. A kad toga ne bude, znajte da na njemu nema više živih proletera."

Crnogorski proleteri su izginuli. Nijemci nijesu prošli. Partizani su probili obruč.

Danas se Crna Gora ne sjeća ove epopeje, pa ni onih žrtava u pivskim Dolima. Zarobljeni smo u pričama o perima na našoj zastavi na jarbolu u Briselu i opštoj reviziji istorije koja je zahvatila i cio Balkan. Ne sjećamo se žrtve onih na čijim je kostima sazidana moderna Crna Gora, onih kojima će se „vile grabit u vjekove da im vijence junačke sapletu“. 

A mi ćemo brojati pera, za bolje i nijesmo.