Ovih dana crnogorski gradonačelnici primaju na stotine đaka, laureata diplome Luča, i dodjeljuju im knjige kao prigodne poklone za njihov uspjeh. Ali...  

Na najvećem svjetskom testiranju znanja učenika poznatijem kao PISA test, koje se organizuje svake četiri godine, crnogorski đaci nalaze se na samom začelju liste. Ta testiranja su pokazala da smo po kvalitetu obrazovnja među najgorima u regionu. Doduše, gori od nas su Kosovo i Makedonija ali je to njihov problem.

Naš problem je to što smo daleko od kvaliteta obrazovanja koje recimo dobijaju đaci u Srbiji ili Hrvatskoj, a da o zemljama zapada Evrope i ne govorimo.

Problem crnogorskog obrazovanja, koji je jasno osvjetljen velikim brojem Luča, leži u činjenici da đaci uče za ocjenu a ne za znanje. Umjesto da rezultati PISA testova, kojima je valjda cilj da se uporedimo sa ostatkom planete, zabrinu bilo koga u školskom sistemu, ostali su bez reakcije.

Bez reakcije će ostati i činjenica da je, recimo, nikšićki gradonačelnik Veselin Grbović primio 274 dobitnika ovog prestižnog školskog priznanja. 

Crnogorsko obrazovanje već godinama ne izlazi iz reformi a njihov jedini doprinos izgleda da je hiperprodukcija Luča, sve je manje znanja a sve je više svjetlosti. Ta bi svjetlost, jer je ime i dobila po Luči mikrokosmosa, trebala da bude upravo to. Znanje koje razgoni tamu neznanja. Što crnogorski đaci na testovima ne pokazuju.

Problem crnogorskog obrazovanja je što đaci uče za ocjenu a ne za znanje

Crnogorske škole su postale poligon za različite vrste zarada. U njima se djeci dijele različiti reklamni flajeri i ubjeđuju se da kupuju različite proizvode, ili da svoje škole u prirodi provode u nekom određenom hotelu. U crnogorskim školama se već odavno školske prostorije izdaju pod zakup privatnicima, pa i školski sportski objekti. Sve u interesu profita. Ništa u interesu znanja.

Roditelji crnogorskih đaka znaju i da tuku njihove nastavnike ako su nezadovoljni ocjenama koje njihova djeca donose kući. Teret znanja više nije na đacima nego na nastavnicima. Bolje im je da  daju dobre ocjene nego da ih tuku. Tu su još i one naše tradicionalne „veze“ kojima se nadomješta upotreba batine baš u svakom slučaju. I tako ulazimo u hiperprodukciju.

Hiperprodukciju Luča, hiperprodukciju studenata, hiperprodukciju nezaposlenih visokoškolaca koji ne posjeduju, osim različitih diploma, ni gram znanja koje mogu upotrijebiti kada se susretnu sa surovom realnošću koja se u ekonomskoj teoriji definiše kao neoliberalni kapitalizam.

U vremenu kad je Luča stvarno bila svjetlo znanja onda su i njeni dobitnici bili „lučonoše“. Ovako će mnogi od njih, kada se suoče sa stvarnoću, na teži način shvatiti da su mnoge stvari u Crnoj Gori pod naletom hiperprodukcije izgubile smisao. Jer se ovih dana po medijima provlači nastavnik jedne podgoričke osnovne škole koji se „usudio“ da neke svoje đake ostavi da „poprave“ocjene. Zamislite iz likovnog....Mogao je i on da progleda kroz prste...Da mu se ne smijemo ili da kojim slučajem ne dobije batine od roditelja kojem je dijete ostalo na „popravnom“ iz likovne kulture.

Zamislite....iz tamo neke kulture.