Ovo je prvi put da najviši nosioci državnih funkcija u Crnoj Gori daju rokove kada je u pitanju ono što su definisali kao drugi državni strateški cilj, nakon ispunjenog članstva u NATO. Rokovi su bili nepoznati balkanskim političarima sve dok bivši premijer a sadašnji predsjednik Srbije nije počeo najavljivati bolja vremena za dvije, a najduže tri godine. Samo da sa crnogorskim članstvom u EU ne bude isto kao sa Vučićevim boljim vremenima.

Gledajući medije stiče se uticaj da Crnoj Gori ide, kada je u pitanju ispunjenje uslova za članstvo u Uniji. Nerijetko je briselski zvaničnici nazivaju liderom integracija u regionu, što Crna Gora svakako jeste, ali ne treba upasti u zamku komparacija sa ostatkom od pokojne Jugoslavije, a što se još nije našlo na evropskoj mapi. Jer jesmo mi bolji u poređenju sa Srbijom, BiH, Makedonijom…ali treba uzeti u obzir da ka Evropskoj Uniji putujemo duplo sporije nego što su to činile naše komšije Hrvati.

Da li poneseni na talasu uspjeha crnogorskog članstva u NATO naši zvaničnici daju optimističke prognoze vidjećemo već za tri do četiri godine. Dovoljno je samo zapitati se kada je Albanija postala NATO članica a gdje je na putu evropskih integracija. NATO nije isto što i Evropska Unija. Ona ista Unija koja se opekla brzim članstvom Bugarske i Rumunije pa je sigurno da neće prihvatiti u svoje redove nekog novog a ko makar ne ispunjava prag potreban da se bude dio Unije.

A Crnu Goru čeka najveći dio posla. Njena ekonomija odavno ne ispunjava uslove iz Mastrihta, postavljene kao pravilo pripadanja Uniji. Crnogorski deficit davno je prešao limite dozvoljene Mastrihtom a svjedoci smo da sadašnja Vlada na sve načine pokušava da zakrpi budžetske rupe koje prijete da Crnoj Gori naprave mnogo veću štetu od neispunjavanja evropskih uslova. Crnogorska ekonomija u sadašnjem trenutku nije u stanju da bude dio zajedničkog evropskog tržišta.

Borba protiv organizovanog kriminala i korupcije ne zadovoljava ni evropske standarde postavljene u ovom trenutku a kamoli standard članstva. To sada već jasno govore evropski zvaničnici i njihovi predstavnici u Crnoj Gori, koji taksativno nabrajaju i šta nam sve fali. A tu će nam, pored aktivnijeg rada državnih organa biti potrebna i promjena svijesti društva kojem i dalje nije jasno da je za korupciju potrebno dvoje.

A da ne pominjemo ekološku državu. Kada su do nje došli evropski ekološki standardi ispalo je da je samo deklarativno ekološka. To će biti i najzahtjevnije poglavlje koje Crna Gora morati da ispuni a kojeg se samo ovlaš dohvatila. Jer će uz volju, koja je potrebna za ispunjenje zahtjeva većine poglavlja, Crnoj Gori biti potrebna za nju enormna sredstva da bi ispunila ekološke standarde i standarde zaštite životne sredine koje propisuje Evropska Unija. Za to će nam otprilike biti potrebna dva godišnja državna budžeta. Jeste, daće evropljani pare ali ćemo dosta toga i mi morati da odvojimo.

Samo da se u svemu tome negdje ne zagubi optimizam sa početka priče, makar se i ne završilo u propisanom roku. Jer realno, slabo šta se u Crnoj Gori završi u roku.