"Usvajanje njene odluke da Visoku medicinsku školu preseli u Podgoricu je samo još jedan korak ka devastaciji sjevera Crne Gore, do potpunog uništenja. Ovo je još jedna odluka u nizu koja dovodi do ruba propasti, do stvaranja sredine iz koje omladina bježi glavom bez obzira, sredine u koju se mladi ljudi ne žele vratiti. Berane polako postaje grad kojem ni studenti više ne mogu dati neku živost, nažalost", kaže Labudović.

Iako je prosvjetna inspekcija nalozila da se u narednih sedam dana raspiše konkurs za upis 70 brucoša u Visoku medicinsku školu u Beranama, "rektorka ostaje dosljedna, odbija njihovu naredbu i ponovo opravdava svoju odluku forsiranjem kvaliteta znanja i struke i autonomije UCG".

"A do sada, kada su bili u pitanju neki ‘bitni’ ljudi, nije bilo riječi o kvalitetu znanja i struke i to nije dovođeno u pitanje, čak ni tamo gdje je bilo nužno pokrenuti žestoke rasprave i ostavke. 
Znamo da je VMŠ u Beranama otvorena velikim dijelom zbog razvoja sjevera Crne Gore. Nije ni normalno da sve bude pozicionirano u jednom dijelu države, neophodno je da i sjeverna regija bude zastupljena i da se radi na njenom razvijanju, a ne gašenju. Do sada je na VMŠ iznjedreno 350 diploma koje su važeće, naravno. U 70% slučajeva su djeca iz sjevernog dijela CG upisivala ovu školu, u velikom procentu djeca koja nisu imala sredstva da se školuju u glavnom gradu. Sigurni smo i da će veliki broj Beranaca, Bjelopoljaca, Mojkovčana, Plavljana koji su ove godine planirali da upišu VMŠ ostati bez indeksa u 2017/2018 školskoj godini zbog nedostatka finansijskih sredstava i da će biti prinuđeni da traže zaposlenje sa srednjom školom", saopštila je Labudović.

Dodaje da se ovakom načinu rada mora stati na put, odmah.

"Ne smijemo dozvoliti da se nastavi sa lošim trendom stavljanja ključa u bravu obrazovnih institucija na sjeveru. Prije ove odluke o preseljenju VMŠ, donešena je odluka o gašenju drugih fakulteta u Beranama. Što se tiče prethodno ugašenih fakulteta, slažemo se da je bilo potrebno unaprijediti i dovesti mnogo stvari u red. Ali trebalo se raditi na sređivanju stanja, a ne na gašenju postojećih odsjeka. Najlakše je ugasiti jedan fakultet, jednu firmu, proizvodnju. To je kod nas postala praksa, tradicija, ništa novo. 

Što se tiče VMŠ, imala je akreditovan program, sve je funkcionisalo kako treba, studenti su obavljali praksu bez teškoća i bez govora o tome da takav vid prakse ne zadovoljava direktivu za ovu profesiju i da diplome nisu kredibilne. Dajte da se potrudimo i da poradimo  na sređivanju i unapređenju onoga što već postoji. Najlakše je staviti ključ u bravu", zaključuje Labudović.