Kodex: Da li se Crna Gora nalazi u političkoj krizi ili ne?

Sekulović: Odgovor se sam nameće ukoliko posložimo samo nekoliko činjenica. Opozicija bojkotuje rad parlamenta, očekujemo početak suđenja opozicionim liderima, najavljuje se povećanje poreza koji imaju najširi obuhvat i smanjuje se socijalni budžet. Međutim, ovo pitanje se ne može posmatrati kao retoričko, jer se upornim poricanjem političke krize od strane vlasti situacija zamagljuje i zbunjuje javnost. U osnovi negiranja krize, čini mi se, da se više krije strategija prevaljivanja njenih uzroka na drugu stranu i vještog slanja poruke da bi kriza bila dublja i opasnija ukoliko bi se ušlo u političke promjene. Ovakvo stanje se pokušava učiniti trajućim, bar do predsjedničkih i lokalnih izbora na proljeće naredne godine. U zavisnosti od (ne)uspjeha na njima strategija će se neznatno modifikovati ili suštinski mijenjati. Dakle, CG se nalazi u dubokoj političkoj krizi koja bi se mogla definisati kao pat pozicija u produženom trajanju.

Kodex: Vlast kaže da u državi sve funkcioniše kako treba, dok opozicija kontrira riječima da dominiraju korupcija, kriminal i nemaština. Šta Vi kažete, koja je slika današnje CG?

Sekulović: Zaista se radi o dijametralno suprotnim pogledima, koji su u određenoj mjeri prirodni, ali isto tako i odražavaju nedovršenost političkog sistema. Po mom sudu situacija je složena, uzroci takvog stanja su sistemske prirode, ali ne i beznadežna. Tranzicija je donijela bolno socijalno raslojavanje, koje je naročito vidljivo usljed malobrojnosti našeg društva i istorijskog konteksta u kome se ono formiralo, ogromna nezaposlenost, naročito kod mlade populazije mora da brine, pa sve do nemogućnosti uspostavljanja širokog bazičnog konsenzuza oko osnovnih vrijednosti, koja onemogućava formiranje ustavnog partiotizma kao jedinog modela društvene kohezije u kompleksnom društvu kakvo je crnogorsko. Potreban je istinski drušveni dijalog i mnogo mudrosti, razboritosti i dobre namjere. Stabilnost svake zajednice se suštinski gradi iznutra.

Kodex: Kažu da će kandidat DPS za predsjednika države biti Milo Đukanović. Da li mislite da bi opozicija mogla imati zajedničkog kandidata i da li bi kandidat trebalo da bude stranačka ili nestranačka ličnost?

Sekulović: Ne postoje još dovoljno jasne naznake ko će definitivno biti predsjednički kandidat DPS-a, iako procjena ili predviđanje iz Vašeg pitanja ima političku logiku koja se može  argumentovati. Situacija na opozicionoj sceni, u ovom trenutku, više podsjeća na 2008-u nego na 2013-u godinu. Dakle, kako sada stvari stoje, opozicione partije će izaći sa više kandidata, čija je primarna uloga da održe ili preuzmu lidersku poziciju u opoziciji, ili pak da homogenizuju partijsko biračko tijelo. Prethodni predsjednički izbori su pokazali da je moguće ozbiljno ugroziti ili pobijediti kandidata DPS-a, ako se jedinstveno stane iza njega. Ako bi ovakav pristup odnio prevagu, sa traženjam konkretnog imena bi se moralo brzo krenuti kao bi se na adekvatan način predstavio i približio javnosti. Da li da to bude stranački ili nestranački kandidat, mislim da nije od presudnog značaja, iako politička logika nameće da bi se konsenzus lakše mogao postići oko ličnosti koja ne pripada partijskim strukturama. Sigurno je i da će odabir kandidata DPS-a imati uticaj na ovu procjenu.