Šaranović je saopštio da privatizacija, kao postupak promjene državnog vlasništva u privredi, u Crnoj Gori je potpuno opravdano narodski nazvana „prihvatizacijom“.

"Naime, umjesto ekonomskog napretka zemlje, modernizacije i oporavka crnogorske privrede, poboljšanja tržišne konkurentnosti, otvaranja novih radnih mjesta i smanjenja nezaposlenosti, dobili smo hiljade obespravljenih radnika koji su ostali bez posla, sa jedne, i transfer vlasništva nad vrijednom imovinom nekada državnih preduzeća, u ruke privilegovanih, pažljivo odabranih domaćih i stranih tajkuna, sa druge strane", ističe on.

Kako je rekao, gotovo sve privatizacije u Crnoj Gori pratile su brojne kontroverze.

" Kako po pitanju kredibilnosti domaćih i stranih partnera, tako i na polju zakonitosti u postupcima privatizacije, u kojima se vrijedna državna imovina prodavala po cijenama višestruko nižim od tržišnih. Koliko je postojalo vizije u pronalaženju adekvatnih partnera najslikovitije govori primjer privatizacije KAP-a i Željezare. Svi građani, među kojima su i oni kojima se danas ukidaju socijalna davanja od strane vlasti koja je sprovodila ove sumnjive privatizacije, su u ova 2 konkretna slučaja platili 164 miliona eura državnih garancija, a da za to niko nije odgovarao", saopštio je Šaranović.

Prema njegovim rioječima, skandalozna je bila i odluka Savjeta za privatizaciju iz 2015-te godine "kada je savjet, na čijem se čelu tada nalazio premijer Milo Đukanović, proglasio tajnom privatizaciju 13 kompanija čija se imovina po finansijskim izvještajima procjenjivala na milijardu i 500 miliona eura".

Naime, kako je Šaranović istakao, TUP „Južni Jadran“ privatizovala je podgorička kompanija „Carine“ DOO, vlasnika Čedomira Popovića. A kako je podjsetio, za Popovića se veže nekoliko spornih privatizacija i kupovina atraktivnih parcela po cijenama višestruko nižim od tržišnih, poput one, kojom je postao vlasnik 15.000 kvadrata vrijednog zemljišta na Starom Aerodromu u Podgorici.

"Javnost je više puta obaviještena da je pomenuti gospodin zemljište na Starom Aerodromu prvo izlicitirao za 13 miliona eura, a ubrzo zatim od toga odustao, i zahvaljući dogovoru sa tadašnjim gradonačelnikom Glavnog grada Miomirom Mugošom, isto to zemljište neposrednom pogodbom, dobio za cijenu koja je za gotovo 11 miliona niža od prvobitno izlicitirane. Isto ovo preduzeće postalo je vlasnik i preko 11 miliona kvadrata zemljišta koje je pripadalo AD „Bajo Pivljanin“ po cijeni od 3 centa po kvadratnom metru.„Carine“ su privatizovale „Južni Jadran“ koje je posjedovalo oko 100.000 kvadratnih metara vrijednog zemljišta sa nekretninama u zoni Morskog dobra, koje su činili hoteli, depadansi, dječija odmarališta i restorani. „Svojstveno crnogorskoj privatizacionoj praksi, kako su mi i protvrdili predstavnici manjinskih akcionara, efekti privatizacije „Južnog Jadrana“ zasnivali su se na stvaranju duga prema „Carinama“ i guranju u stečaj“, saopštio je Šaranović.  

Kao jedno od ključnih pitanja, po mišljenju Šaranovića, nameće se i pitanje - kako su „Carine“ stekle pravo svojine nad blizu 100.000 kvadratnih metara zemljišta koje je činilo imovinu „Južnog Jadrana“, kada je potpuno jasno da prilikom privatizacije ovog, nekada turističkog giganta, za zemljište nije plaćena tržišna naknada. „Kud će boljeg dokaza da „Carine“ prilikom kupovine imovine ovog preduzeća nijesu platile tržišnu cijenu, od podatka da su samo kompleks „Lazaret“, koji čini manje od jedne petine ukupne imovine „Južnog Jadrana“, prodale za 12 miliona eura. Podsjećam, prethodno su „Carine“ došle u posjed cjelokupne imovine „Južnog Jadrana“ kupujući akcije za iznos od oko 500.000 maraka“, naglasio je poslanik Demokrata.

 „Kako je preduzeće „Carine“ DOO moglo ostvariti pravo svojine i upisati ga u katastar nepokretnosti nad svih oko 100.000 metara kvadratnih zemljišta koje je pripadalo „Južnom Jadranu“ a da joj nijedan nadležni organ nije dao mišljenje da je za to zemljište u postupku privatizacije plaćena tržišna naknada? Zbog čega Vlada Crne Gore i drugi državni organi nadležni da štite imovinska prava i interese države Crne Gore ćute, odnosno, bolje rečeno, aminuju ovakvo bezakonje koje državi i javnom interesu nanosi ogromnu štetu, a istovremeno privilegovane pojedince čini basnoslovno bogatim?Takođe, pitam i Vrhovnog državnog tužioca - da li se nadležno državno tužilaštvo odgovorno i savjesno odnosi prema krivičnim prijavama NVO „Južni Jadran“ iz 2014-te i 2015-te godine, koje argumentovano ukazuju na nesavjesno i protivpravno postupanje pojedinaca u postupku privatizacije TUP „Južni Jadran“, raspolaganje njegovom imovinom i upisom prava svojine na zemljištu za koje nije plaćena tržišna naknada? Značaj i težina ovog konkretnog slučaja obavezuju državno tužilaštvo najmanje na to da bez odlaganja obavijeste javnost u kojoj je fazi pitanje pokretanja krivičnog postupka protiv odgovornih u ovom slučaju, ili da nas upoznaju sa eventualnim postojanjem razloga da se krivični postupak ne pokrene.“, pitao je Šaranović.

Nažalost, kako navodi,slučaj privatizacije „Južnog Jadrana“ samo je jedan od brojnih primjera koji pokazuje  kako je u Crnoj Gori u postupku privatizacije privrede društvena, odnosno, kasnije državna imovina ogromne vrijednosti, raznim malverzacijama privilegovanih pojedinaca, pod pokroviteljstvom visokih državnih zvaničnika, postajala njihovo privatno vlasništvo. Šaranović je istakao da bi bilo naivno povjerovati da je puka slučajnost to što je do prodaje „Južnog Jadrana“, kada je pripreman teren za njegovu privatizaciju, na čelu Upravnog odbora ovog kolektiva bilo lice koje je dugi niz godina obavljalo funkciju generalnog sekretara Vlade i slovi za jednog od najbližih saradnika Mila Đukanovića. 

"Zar ovaj primjer privatizacije, ali i brojni drugi koji su mu po mnogo čemu slični, ne daju opravdane povode da se postavi pitanje - Da li su nominalni vlasnici imovine privatizovanih, ili bolje rečeno opljačkanih preduzeća, zaista i njeni stvarni vlasnici, ili je, u najmanju ruku, dijele sa onim pojedincima iz vlasti koji su im omogućili da do tako vrijedne imovine dođu na, očigledno, nezakonit način", upitao je Šaranović.

Kod takvog stanja stvari , kako navodi, nije teško dokučiti motive vlasti koja je u januaru 2015-te godine, proglasila tajnom privatizaciju 13 preduzeća sa većinskim državnim kapitalom čija se imovina procjenjuje na milijardu i 500 miliona eura, među kojima su Institut „dr Simo Milošević“, „Montenegro Airlines“, „Ulcinjska rivijera“, „Pošta Crne Gore“, „Novi duvanski kombinat“ i dr.

„Vjerujem da upravo zbog ovako nevesele zbilje, koja je proces privatizacije crnogorske privrede pretvorila u njegovu suprotnost, postoji i nepisani nalog najmoćnijih ljudi iz vlasti da se ignorišu odredbe čl. 419 i 420 Zakona o svojinsko-pravnim odnosima, koje jasno propisuju da zemljište, za koje u procesu privatizacije nije plaćena tržišna naknada, ostaje u državnoj imovini. Aktuelnoj vlasti, po svemu kako postupa, očigledno je draže da ovo zemljište čija se vrijednost mjeri stotinama miliona eura, pripadne pažljivo odabranim pojedincima nego državi, odnosno, svim njenim građanima. Samo ovo je dovoljan razlog zbog kojeg ovako neodgovorna vlast što prije mora da se promijeni, što je javni interes svih građana Crne Gore“, zaključio je svoje izlaganje Šaranović.