Tamo gdje se život rađa, zaraza. U porodilištu u Bijelom Polju, javili su tada mediji, od 30 uzetih briseva sa radnih površina,  inkubatora,  pelena,  kompresa,  zavoja,  gaza, porodilja, osoblja, kao i uzoraka vazduha, u čak 28 je potvrđeno prisustvo bakterija. Zaraza, i u porodilištu i u životu. Novembar 2014. Zaraza. 27. novembra utvrđeno je da je smrt bebe nastala usljed ugušenja zbog krvarenja na plućima koje je uzrokovano infekcijom. Radi se o jednoj bakteriji koja je izolovana brisom, saopštio je vrhovni državni tužilac Ivica Stanković. Dušan mu je otac ime dao. Dušan.

Godinu dana potom, pred bjelopoljskom Skupštinom opštine štrajk glađu. Očevi preminule i zaraženih beba glađu traže suspenziju ljekara koji se terete da su „počinili teško djelo protiv zdravlja ljudi jer nijesu spriječili izbijanje infekcije u porodilištu.“ Glađu traže pravdu kad života nema. I gladuju.

I jula 2017. pravda je stigla. Ljekari optuženi zbog infekcije pet beba u bjelopoljskoj Opštoj bolnici osuđeni su na višemjesečne kazne, od čega dvoje na kazne zatvora, dok će dvoje biti u kućnom pritvoru. Tomislav Jeremić, i Haka Tahirović kažnjeni su sa sedam mjeseci zatvora, a Zvonko Puletić i Jela Cimbaljević sa šest mjeseci kućnog pritvora. Pravda.

Neko u zatvor, neko u pritvor a neko pod zemlju, eto kakva je Pravda. Na nju se ne treba ni osvrtati, ne treba je ni komentarisati. Ne treba ništa. Treba se samo sjetiti Dušana koji je mogao biti živ da ima živih među nama. Da smo kadri spriječiti ako već ne možemo liječiti. Da smo kadri a sve svjedoči da nismo. I onda se ne treba osvrtati na pravdu. Pravda je rekla svoje a nama je bolje da ćutimo. Jer ćemo čuti kako su se stvari od tog kobnog novembra začajno popravile. Kako je sad mnogo bolje, kako do zaraze sad ne može doći, kako nemamo šta da brinemo. Kako je sedam mjeseci zatvora, šest mjeseci kućnog pritvora i jedan spomenik, Pravda. 

Nema srećnijeg dana od onog u kojem postaneš roditelj. I nema nesrećnijeg dana od onog u kom to prestaneš da budeš. I nema veće tragedije nego kad se ta dva dana spoje. Jer dok razmišljaš kako ime da mu daš, dok se nadaš da će biti bolji i veći čovjek nego ti što si, i dok se životu raduješ jave ti da ga više nema. Da je, zbog infekcije u porodilištu, sva tvoja sreća stala u nekoliko dana a sva tvoja tuga nikad neće stati. Dušan mu je otac ime dao. Dušan.