-Prava radnika najviše su ugrožena u sektoru trgovine. Prema podacima Monstata, radnici zaposleni u sektoru trgovine imaju najmanje plate u Crnoj Gori od svih ostalih sektora i svega dvije trećine državnog prosjeka. U prvih šest mjeseci ove godine prosjek plata u trgovini bio je svega 335,00 eura (neto) dok je državni prosjek 510,00 eura. Često rade prekovremeno bez nadoknade i nemaju broj slobodnih dana koji im po zakonu pripada. Minimalna zarada iznosi 193,00 eura i moramo priznati da veći broj poslodavaca koristi ovu mogućnost, što urušava budžet i fondove, jer na taj iznos poslodavci uplaćuju doprinose. – kaže za Kodex predsjednica Sindikata Trgovine Unije Slobodnih Sindikata, Vesna Milonjić Aleksić.

Radnici su, kaže Vesna Milonjić Aleksić, skeptični u pogledu mogućnosti da im sindikat može konkretno pomoći, ali to je jedini način da se stane na put prekovremenom i neplaćenom radu bez slobodnih dana i godišnjih odmora. Svjedoci smo, kaže, da se svakodnevno smanjuje obim radničkih prava tako što se, pod plaštom ukidanja “biznis barijera”, daju velika zakonska ovlašćenja vlasnicima kapitala. U takvom sistemu radnici svoje interese jedino mogu zaštiti udruživanjem i formiranjem jakih sindikata

-Činjenica je da nam je trebalo dosta vremena da shvatimo, ili bolje reći trebalo je prvo da okusimo, suštinu novog odnosa, koji prema radniku nema humanosti na svom putu do profita. Naši radnici su uljuljkani i očekivali su da će ih političari zaštiti od nus pojava kapitalizma, ali desilo se suprotno. Dok su, na jednoj strani, retorički “srcem i dušom” bili za radnike, političari su, na drugoj strani, gradili nehumani neoliberalni kapitalistički sistem u kojem su interesi radnika i njihovih porodica na zadnjem mjestu. Sve je podređeno intresima vlasnika kapitala. –kaže za Kodex  Vesna Milonjić Aleksić.

Devedeset procenata trgovačkih radnika i radnica je sindikalno neorganizovano, jer su u pitanju mali kolektivi, kao što su samostalne trgovačke radnje i mala i srednja preduzeća, koji zapošljavaju manji broj radnika koji ne smiju da se sindikalno organizuju zbog velikog pritiska poslodavaca. To je razlog zbog čega se u toj djelatnosti drastično krše njihova prava na radnu nedjelju od 40 sati, sedmični i godišnji odmor, na slobodan dan u dane državnih i drugih. Iako je sprečavanje ili ometanje sindikalnog organizovanja i djelovanja krivično djelo za koje se po Krivičnom zakoniku izriče novčana kazna ili kazna zatvora do jedne godine, u praksi nema nijedne situacije da je neki poslodavac kažnjen zbog antisindikalne diskriminacije koju vrši prema radnicima ili sindikalnim aktivistima.

-Posebno je neprimjeren položaj zaposlenih trudnica, koje nemaju adekvatnu zaštitu kod poslodavca, USSCG bi bila spremna da pozove na bojkot svoje članstvo, ukoliko bi radnici određene trgovačke radnje, kao članovi USSCG, tražili takav vid sindikalne podrške. Poslodavci često vrše pritisak na trudnice i porodilje kako bi potpisale raskid ugovora o radu. I inače nije rijetka praksa da se trudne žene otpuštaju ili da se radnicama prijeti otkazom ukoliko ostanu u drugom stanju. „Da li planirate da ostanete u drugom stanju i imate li djecu”, jedno je od gotovo redovnih pitanja koje poslodavci postavljaju ženama prilikom razgovora za posao.- kaže za Kodex Vesna Milonjić Aleksić.

Neodgovorni poslodavci su, kaže, pronašli dva načina kako da izbjegnu obavezu da radnika nakon dvije godine rada na određeno vrijeme prime za stalno. Prvi je da ga ponovo angažuju preko agencija za posredovanje. Drugi je da ga uslove da će sa njim zaključiti ugovor na neodređeno ako im prije toga potpiše sporazum o prestanku radnog odnosa koji poslodavac može aktivirati kada želi. Tako je radnik u stalnom strahu za svoju egzistenciju i ne pomišlja da bi se mogao boriti za svoja prava.

A onda se postavlja pitanje šta je čovjek koji u današnjoj Crnoj Gori pokušava da živi od svoga truda. Radnik ili najamnik.