Propisivanje roka zastarelosti potraživanja iz radnih odnosa od 4 godine jeste značajan korak unazad u odnosu na važeći Zakon o radu. Time se slabi zaštita interesa zaposlenih, a da se ne stvaraju iole ozbiljniji uslovi za povećanje proizvodnje i efikasnosti poslovanja. Ono će podići stopu nenamirenih potraživanja iz radnih odnosa i otvoriti vrata za zloupotrebe i pritiske na zaposlene, kaže za portal Kodex potpredsjednik Demokrata Momo Koprivica. Takođe, kaže on, ono će generisati podsticaje za korupciju. 

Nacrt zakona o radu propisuje da će nakon četiri godine zastarijevati sva potraživanja iz radnog odnosa. Zakonom o radu iz 2008. bilo je propisano da ta potraživanja ne zastarijevaju. 
Koprivica kaže da se ne smije biti slijep u odnosu na sicijalnu zbilju u Crnoj Gori, gdje postoji dominacija nesavjesnih poslodavaca koji mogu uspješno izigrati i one norme koje u drugim zemljama daju dobre rezultate. 

"Stoga, neke norme koje u drugim zemljama zaista podstiču efikasnost i fleksibilnost, u Crnoj Gori mogu otvoriti vrata za zloupotrebe i mahinacije od strane brojnih nesavjesnih poslodavaca. Zašto neki radnik ne bi duže vrijeme vršio svoja potraživanja iz radnog odnosa? Zašto bi uopšte bio nemaran? Odgovor je jasan, to je samo iz razloga što ima strah od gubitka posla. Stoga ovo rješenje podstiče pritiske na radnike i stvara uslove da neko na kraju "pojede tuđi rad", kaže naš sagovornik.  

Nacrt zakona o radu predviđa i produženje roka trajanja ugovora na određeno sa dvije na tri godine. Koprivica kaže da ovo rješenje znatno pomjera ravnotežno klatno prava i odgovornosti u korist poslodavaca, a na štetu zaposlenih. 

"Na duži rok, rezultati će se prije i više ogledati u većoj nesigurnosti radnih mjesta i zloupotrebama poslodavaca, nego li u porastu proizvodnje i profita poslodavaca. Osnovni efekat njegovog eventualnog usvajanja bila bi povećana nesigurnost zaposlenja. Ono bi dalo osnov poslodavcima da kroz određene zloupotrebe prevode radne odnose na neodređeno u radne odnose na određeno, te da sve češće i šire praktikuju radni odnos na određeno vrijeme. Tome pogoduje visoka nezaposlenost, danas preko 20%, koja tjera radnike da dosta trpe jer nema u izobilju radnih mjesta kod drugih poslodavaca na koje bi prešli onda kad ih postojeći poslodavac ugrožava. To poslodavci znaju i u uslovima visoke nezaposlenosti se ne boje radnika, te im mogu neometano ugrožavati položaj, nametati terete i dovoditi ih da vise na ivici. Preširoko korišćenje radnog odnosa na određeno vrijeme govori još o nečemu: da je naša privreda u vrlo lošem stanju i da se suočava sa izuzetnim rizicima i nesigurnošću. Usled toga nema dugoročnih i održivih projekata i biznisa koji bi neminovno povlačili više radnih odnosa na neodređeno vrijeme. Velike unutrašnje krize i slabosti domaće privrede strahovito otežavaju dugoročno planiranje angažovanja radne snage. Uz to, pod patronatom ovog režima u brojne poslodavce su pretvoreni neodgovorni i bahati pojedinci kojima će fleksibilan zakon o radu služiti naročito za raznovrsne pritiske na radnike.Umjesto ovog rješenja možda bi većoj fleksibilnosti radnih odnosa doprinijelo rješenje po kojem bi samo novoosnovana preduzeća i novoosnovani poslodavci imali ovu mogućnost, a ne oni koji već duže posluju. Na taj način bi se dala dobra šansa novim firmama da se uhodaju, finansijski i poslovno stabilizuju, podnesu lakše početne poslovne troškove i onda izađu na čistinu oko sagledavanja potrebe za angažovanjem radne snage. To rješenje postoji u njemačkom zakonodavstvu.Aktuelnoj vlasti treba da se u privredi i društvu širi strah od gubitka posla. Radno zakonodavstvo treba da uspostavi balans između zaštite zaposlenih i potrebe za efikasnim privređivanjem, ali mora voditi računa i o socijalnom kontekstu da bi se spriječile zloupotrebe i izigravanje instituta. Njime se mora postizati odgovarajuća socijalna kohezija. No za podizanje zaposlenosti je bitan i makroekonomski okvir i vladavina prava, a ne samo radno zakonodavstvo" , poručuje Koprivica. 

Nacrtom zakona se uvodi i preraspodjela radnog vremena, koja omogućava poslodavcima koji se bave sezonskim poslovima da ga prilagode svojim potrebama. Tako je moguće, na primjer, da radna sedmica u sezoni bude 60, umjesto 40 sati, a da se to ne vodi kao prekovremeni rad.

Koprivica kaže da je ovo rješenje skandalozno. Ono će omogućiti ne samo slabljenje položaja radnika, već i izigravanje drugih radnopravnih instituta. 

"Njime se praktično daju poslodavcu odriješene ruke u eksploataciji zaposlenih. Ono najbolje govori koliko smo daleko od svijesti da radnu snagu treba motivisati, a ne eksploatisati. Motivisan zaposleni koji zna na čemu je sa poslodavcem, je ujedno i maksimalno produktivan i maksimalno zainteresovan da predanim radom sačuva svoju radnu poziciju. Stoga je jasno da se ne može graditi zdrava privreda na eksploatisanim radnicima. Kao izraz etičkih ideala u Crnoj Gori, Bogišićev Opšti imovinski zakonik iz 1888 godine pored ostalog je propisivao da "najmilac nije vlastan nagoniti radnika ili unajmljenika da radi ono što bi prevazilo njegovu moć i snagu." Prema tome, osim što je neefikasno ujedno je i nemoralno i nepravično na taj način legalizovati izrabljivanje i iznurivanje ljudi.  Poslodavac kao ekonomski moćnija strana, ako već nije lično opredijeljen da pomogne što treba da je stvar njegove savjesti i lične procjene, ono ne bi smio biti zakonom ovlašćen da izrabljuje i iznuruje", zaključio je potpredsjednik Demokrata.