U glavnom gradu sve je više onih koji se odlučuju da založe vrijedni nakit. To čine uglavnom iz egzistencijalnih razloga.
"Imala sam punu kutiju zlata, sve sam prodala. Nije lako zalagati uspomene kako bi platili visok račun za struju", objašnjava Jasna Vukčević.
A neki od zaposlenih u radnjama ovog tipa potvrđuju Jasnine riječi, pa kako kažu, ljudi dolaze uglavnom jer ih muka natjera. Ono što je interesantno je da i maloljetnici nerijetko žele da izvrše zlatnu transakciju. Međutim, nije im dozvoljeno. Ranka iz Kotora kaže da je pokidani zlatni lanac u teškim danima "spasio".
"Bukvalno nijesam imala za hleb, a onda sam uzela oko 80 eura. Najlakše zarađena kinta i nije mi žao", kaže ova djevojka.
Da zlatarima posao dobro ide, potvrđuju radnje za otkup zlata i srebra kojih je svakim danom sve više. Tako je to u Podgorici, ali Nikšićani po svemu sudeći nemaju šta više da založe. Radnici u zlatarama ne demantuju.
"Oko Nove godine je bilo dosta prometa, sada slabo ko dolazi", objašnjava jedna od zaposlenih u "zlatnoj" radnji.
A u prilog njenoj priči je je i izjava Nikšićanina Gavra Božovića.
"Ljudi su prodali sve što su imali, mogu da se kladim da nećete naći čovjeka koji ima još nešto zlatno u kući. Kako je bilo aktuelno, svi smo prodavali, a kada promet stane, ove radnje će pod katance", predviđa ovaj gospodin. Postavlja se pitanje da li će Crnogorci vrijednim metalima prebroditi ekonomsku krizu...?
Nadajmo se da kada ponestane zlata i kriza postane uspomena. Na kraju krajeva, kako reče jedan mladić, bolje da zalažemo zlato, nego da obijamo zlatare...
(Izvor:cdm.me)
