Kada protiv sebe imate partiju kakva je Demokratska Partija Socijalista, koja od osnivanja višestranačja u Crnoj Gori vuče skoro polovinu glasova onih koji izlaze na izbore, onda bi se moglo pomisliti  da su opozicioni političari spremni na svaku vrstu kompromisa da bi razvlastili partiju koja tri decenije kroji kapu Crnoj Gori. 

Ali izgleda da nije tako.

"Opozicija još boluje dječije bolesti demokratije u kojima nema volje da se unutarstranačke različitosti rješavaju kroz unutarstranačku borbu i razmjenu mišljenja koja bi na kraju rezultovala nekim rješenjem. Opozicioni političari čim dođe  do neslaganja njihovog sa mišljenjem partije tu istu partiju napuštaju, cijepaju ili osnivaju novu. Demos je samo posljednji slučaj", konstatuje za Kodex politički analitičar Srđan Vukadinović.

Vukadinović:Opozicija još boluje dječije bolesti demokratije

Iako su prošli parlamentarni izbori pokazali da Demos i nema neki izborni kapacitet sigurno će ga aktuelni rascjep svesti na marginalnu pojavu, ili bolje reći na marginalne pojave, konstatuje Vukadinović i dodaje da usitnjavanje nikako ne ide na ruku opoziciji. Na ruku opoziciji ne ide ni aktuelno stanje podjela u SNPu gdje je pri glasanju za novog predsjednika razlika u zbiru glasova dvije struje iznosila 19.

A SNP je samo u zadnjem krugu porodila DNP i Demokrate.A treba konstatovati da je sam Demos nastao cijepanjem Demokratskog Fronta kada ga je uz uktuelnog predsjednika Lekića napustio i aktuelni predsjednik Danilović. Ko je pak predsjednik odlučivače pravosudni organi, konstatuje Vukadinović.

"Danas ostaje da se vidi da li se radi o smjeni aktuelnog rukovodstva Demosa na čelu sa Lekićem ili o nastanku neke nove stranke.Pravosudni organi će reći ko je u pravu jer je očigledno da će se priča o Demosu nastaviti na sudskim instancama. Sud je taj koji će da odluči da li je Vanredna skupština Demosa u Mojkovcu bila legalna ili nije. Shodno statutu te partije nju može zakazati samo Lekić ili glavni odbor partije a Lekić je i dalje taj koji kontroliše stranačke mehanizme", konstatuje Vukadinović.

Dakle, shodno crnogorskom običaju multiplikovanja danas imamo dva Demosa a koji je pravi odlučivaće Sud. Mada, sve su prilike da se u Mojkovcu rodila neka nova stranka. Kao i kod svake organizacije, amblem, znak i pečat Demosa su navedeni u programu Demosa. Ovaj mojkovački, iako tvrdi da je onaj isti Demos koji je osjetio potrebu da se mijenja, već je predstavio novo idejno rješenje za svoj amblem i znak. Dakle, iako tvrdi da je stari to je neki novi Demos.

Trajaće još opoziciona sapunica pod naslovom „Ko je jutros Demos“ a kad se završi teško da će iko ko se istinski osjeća opozicionarem u Crnoj Gori biti zadovoljan njenim krajem. Krajem eventualno može biti zadovoljna nekolicina političkih profesionalaca a to neće zavisiti od političkih ideala, principa ili bilo čega drugog.

Zavisiće isključivo od toga kog sud proglasi zakonitim da upravlja finansijama ovog, do juče, jedinstvenog Demosa. Jer se samo iz državne kase u kasu Demosa mjesečno slije tridesetak hiljada eura. A tu su i opštine i članarine i donacije.

Svega ima, to je makar bilo jasno iz uvodnih epizoda sapunice.