"Bilo bi lijepo da se to dogodi. Ali bi za to morali imati ženu koja je u stanju da povuče raštimovana kola crnogorske opozicije. Zato ta ideja i nije realna, realno kad razmislite, koja je to žena koja bi mogla to da učini" kaže za Kodex sociolog Ratko Božović.

I zaista, iako se danima kalkuliše sa ženom kao predsjedničkim kandidatom još ni jedan lider opozicije nije istakao neko ime koje bi moglo biti zajednički sadržalac cjelokupne crnogorske opozicije. Politika je na Balkanu, a u Crnoj Gori posebice, isključivo muški posao iako u njemu participiraju i dame. Međutim, većina njih, čast skromnim izuzecima, pripada drugom ešalonu političkih djelatnika. Posebno je to izraženo u opoziciji. I to u opoziciji koja ovih dana traži ženu da je isturi u svoje prve redove.

A još pamtimo mizogino ponašanje poslanika DPSa Radovana Obradovića koji je, u prošlom sazivu Parlamenta, iskoristio  izlaganje svoje koleginice iz Socijaldemokratske partije Draginje Vuksanović na plenumu kako bi slikao njenu pozadinu, bez njenog znanja.

I aktuelnog Ministra prosvjete Damira Šehovića koji mu suflira šta da slika. A obojica su tada bili predstavnici crnogorskih građana. Obradović doduše to više nije ali je Šehović u međuvremenu zadužio vrlo ozbiljan resor u Vladi.

Foto:Screenshot

A obojica su krajnje prizemno sudili o poslanici Vuksanović na konto njene ženske ljepote, zaboravljajući pritom da je Vuksanović doktorka pravnih nauka a samim tim i zvanično obrazovanija od njih obojice. Kućno im vaspitanje ne vrijedi komentarisati.

Ali…to je Crna Gora.

Možda bi, da je zrelo da Crnu Goru predstavlja žena, Demokrarska Partija Socijalista mogla biti ta koja bi je mogla kandidovati. Vodeća stranka sa najvećom infrastukturom ali i sa nekoliko dama koje su u protekih skoro tri decenije obavljale važne državne funkcije, mogla bi kandidovati ženu za predsjednika. Ali…ovo je Crna Gora.

Koliko god se spekulisalo o tom ko će biti kandidat DPSa na predsjedničkim izborima jedno je sigurno, kad bi se ostatak DPSa pitao to bi sigurno bio njen predsjednik Milo Đukanović. Sigurno je da takav rasplet događaja očekuje i crnogorska opozicija, ista ona opozicija koja bi da ženu za predsjednika.

"A opet kada bi se znalo ko će biti kandidat vlasti za predsjednika Crne Gore i koja bi to žena mogla biti predsjednički kandidat opozicije onda bi se moglo I drugačije suditi. Ovako se o svemu tome može reći da je dobro ali da nije realno", poručuje za Kodex sociolog Ratko Božović.

Sve u svemu, očigledno je da sujete crnogorskih opozicionih lidera ne mogu da nađu zajednički sadržalac niti da među sobom prepuste prvenstvo jednom koji bi bio zajednički opozicioni kandidat za predsjednika. Zato i fingiraju civilizacijski iskorak sa ženom kao potencijalnim predsjedničkim kandidatom. Sa ženom u zemlji u kojoj su žene najdiskriminisanije u Evropi, kako reče Ljupka Kovačević, borkinja za ženska prava, komentarišući zasjedanje crnogorskog Parlamenta od prvog Aprila 2015, kada se raspravljalo o famoznom Zakonu o nadoknadama majkama sa troje i više djece.

Sjećate se, isto dobro ali nerealno, a i datum sve govori.