Rijetki su domaćini u selima na Sjeveru Crne Gore. Mnogo je više napuštenih domaćinstava i imanja. Mnogo je onih koji već godinama ili decenijama ne posjećuju djedovinu. Koji ne znaju ili se ne obrću na plodove sa svojih imanja. A ove godine skoro pa da nema voćke koja nije rodila po seoskim imanjima Sjevera. Mnoge će ostati neobrane, mnoge će obrati neko drugi a rijetki su voćnjaci u kojima se berba voća odvija kao nekad, uz druženje, uz komšijsku pomoć pa i uz nadnicu.

Jedno od takvih je domaćinstvo Milorada P. koji se nakon penzionisanja, još vitalan i dobrog zdravlja, vratio na svoju očevinu u selo udaljeno dvadesetak kilometara od Pljevalja. Bavi se uzgojem ovaca i održavanjem voćnjaka u kojem ima skoro sve vrste voća koje mogu rasti u klimi crnogorskog Sjevera. Šljiva ipak ima najviše, nju su sadili njegovi djedovi, ima trešanja, višanja, jabuka i krušaka koje  se mogu smatrati domaćima ali je Milorad u proteklim godinama posadio i plemenite sorte tog voća pa mu u voćnjaku uspjevaju i crveni i zlatni delišes i viljemovka. Ni jedan plod iz njegovih voćnjaka ne stiže do crnogorskih pijaca a mogao bi, makar kao organski proizvod. Umjesto toga završi u džemu, kompotu i rakiji.

Milorad jedan od rijetkih čiji će voćnjaci biti obrani

-Ove godine voća je u izobilju tako da sam u berbu zvao prijatelje iz Pljevalja. Ima onih koji žive u gradu, koji nemaju seoska imanja i voćnjake pa im je nadnica bila voće koje su zajedno sa mnom brali. Ipak da bi se sve postiglo u nekoliko prilika sam ljudima plaćao i dnevnice za branje. Voća ima i grijeh je da propada.- konstatuje Milorad P. za Kodex.

Ipak, Milorad je jedan od rijetkih čiji će voćnjaci biti obrani. U njegovom selu više je zatvorenih kuća nego li onih u kojima neko boravi, makar i povremeno. Voće na tim imanjima propada jer nema ko da ga obere. Dosta je imanja čiji vlasnici bez nadoknade nude svo voće koje se može obrati, samo da se obere, ali ni takve ponude nijesu uspjele da privuku dovoljan broj zainteresovanih da se voćnjaci isprazne.

Pečenje rakije prekratiće dosadu dugih zimskih dana

- Na većini imanja danas nema domaćina. Većinom se neko rijetko pojavi, na par dana tokom ljeta. Većinom se ta imanja nude drugima da ih obrađuju ali više nema ni ljudi koji su zainteresovani za tako nešto. Nije samo problem radna snaga, to što nema ljudi. Problem je što u napuštenim domaćinstvima više nema ni sudova u koje bi se voće moglo sakupiti. Jer svo ovo voće koje se bere ovih dana neće završiti na trpezama već će kao sirovina u poznu jesen i tokom zime služiti za pečenje rakije.- kaže Milorad.

Milorad je jedan od rijetkih koji će uživati u proizvodnji svoje šljivovice, kruškovače i jabukovače. Njemu će pečenje rakije prekratiti dosadu dugih zimskih dana kada na seoskim imanjima ima znatno manje posla. To će biti i povod za okupljanje i druženje onih rijetkih koji zimuju na svojim ognjištima. Oni koji su ih napustili…Oni će čekati ljeto da obiđu svoja ognjišta na par dana i nerodnu godinu da im služi kao opravdanje za to što su svoja ognjišta napustili. A plodova nema te nema.