Nova, usaglašena valjda sa evropskom metodologijom, vrijedi znatno manje, 628 eura. Šta se to dogodilo u Crnoj Gori pa da potrošačka korpa dvije godine kasnije bude jeftinija 180 eura? Ništa. U Crnoj Gori se nije desilo ništa, štaviše sve je skuplje od tog decembra 2015. makar za uračunutu inflaciju i povećan PDV.

Izbacili su državni statističari iz potrošačke korpe dio koji je označavao “imputiranu rentu” za stanovanje prosječne četvoročlane porodice. Ili računaju da smo svi stambeno zbrinuti ili ih za to nije briga. Ipak će biti ovo drugo. I tu su “odsjekli” pošteno. Jer četvoročlana porodica može da iznajmljuje stan za 180 eura mjesečno.

Minimalnu potrošačku korpu računao je crnogorski Monstat  “u  skladu  sa minimalnim preporukama  Svjetske  zdravstvene  organizacije  i  Priručnika  za  ishranu Ministarstva  poljoprivrede  Sjedinjenih Američkih Država 2010. godine  o minimalnoj  vrijednosti  unosa  hrane   od 2.211 kalorija dnevno po osobi”,

Tih 2.211 kalorija dnevno, smatraju u Monstatu dovoljno je da Vas održe živim i radno sposobnim da nastavite da zarađujete tih 2.211 kalorija dnevno. Tom računicom olakšali su i minimalnu potrošačku korpu nekih nepotrebnih prehrambenih proizvoda, što bi bezveze trpali kalorije.

Tom statistikom idealna crnogorska porodica od dvoje odraslih i dvoje djece  može do tih 2.211 kalorija po članu mjesečno da dođe sa 256,1 eura ili 2,06 eura dnevno po osobi za sva tri obroka. I tu sve staje.

Dva eura i šest centi ne mogu prehraniti čovjeka

Istina, nabraja Monstat koje su to namirnice i koliko novca je potrebno na njih izdvojiti da se dokopamo onih 2.211 kalorija dnevno ali  dva eura i šest centi dnevno su 2 eura i šest centi dnevno. Statistika je inače grana matematike koja se bavi analizom podataka i izuzetno je nehumana prema ljudima jer i njih tretira kao podatke. Uprošćenom analizom Monstat je izračunao da su 2.211 kalorija u eurima  2 eura  i 6 centi. Da nije statistički bilo bi tužno.

Svi smo mi svjesni da dva eura i šest centi ne mogu prehraniti čovjeka. To bi značilo da na raspolaganju ima 70 centi po obroku, nepunih. To bi dalje značilo da za jedan obrok može da kupi jednu veknu hljeba, za drugi obrok  jednu paštetu i za treći obrok litar mlijeka, ako ga uhvati negdje na sniženju. Ovu igru brojki Monstat nije objasnio.

Ono što još Monstat nije objasnio jeste da se njegova “svjetska” potrošačka korpa služi i kao jedan od podataka o granici siromaštva, koje je vidljivo na svakom koraku.

Da li će statistika utvrditi da onaj ko može da potroši dva eura i šest centi na ishranu nije siromašan jer raspolaže sa 2.211 kalorijom dnevno. Sve su prilike da je ova Monstatova “evropska” potrošačka korpa ustvari sirotinjska. Možda je Monstat u stvari želio da poruči da biti sirota nije sramota, sve dok imaš 2.211 kalorija dnevno.