To da zakon koji nije isti za sve nije zakon, najbolje se može vidjeti kroz primjenu Zakona o reprogramu poreskog duga kojim je država Crna Gora pokušala da naplati nagomilana poreska dugovanja kojima nikada nije utvrđen tačan iznos. Poslanik Socijal Demokratske Partije u crnogorskom Paramentu Raško Konjević tražio je od Ministra finasija podatke o 30 najvećih dužnika u reprogramu i načinu na koji izmiruju ili bolje reći ne izmiruju svoje obaveze.

“Zakon o reprogramu poreskog duga u članu 13. navodi da će nadležni poreski organ ukinuti rješenje o reprogramu ukoliko obveznik ne uplati tri mjesečne rate u skladu sa rješenjem o reprogramu poreskog potraživanja ili kasni više od 30 dana sa plaćanjem tekućih obaveza po osnovu javnih prihoda. Dakle, u svim firmama koje su u reprogramu a ne izmiruju svoje obaveze Poreska Uprava je shodno članu 13. stav 2 dužna da pokrene prinudnu naplatu. Ako se naplata poreskog potraživanja ne može izvršiti prinudnim izvršenjem, poreski organ mora podnijeti predlog za pokretanje stečajnog postupka poreskog dužnika. Ukoliko se zakon ne sprovodi onda država u diskriminatoran položaj dovodi one koji uredno plaćaju porez i one koji uredno izmiruju obaveze iz Zakona o reprogramu” konstatuje Konjević za Kodex.

Raško Konjević

Međutim, to što država ne primjenjuje sopstvene zakone, u konkretnom slučaju Zakon o reprogramu poreskog duga, ministar finansija Darko Radunović pravdao je, u odgovoru na Konjevićevo poslaničko pitanje, činjenicom da preduzeća koja Poreska Uprava toleriše u izvrdavanju zakonskih obaveza zapošljavaju veliki broj ljudi. Iako zakon koji nije isti za sve nije zakon i u takvoj njegovoj primjeni ima razlike.    

Država toleriše nezakonito postupanje preduzeća koja ne ispunjavaju obaveze iz reprograma na koji su pristali jer ni prethodno nijesu ispunjavali obaveze propisane zakonom, zato što zapošljavaju “veliki” broj radnika. Postavlja se pitanje zašto onda poslodavci plaćaju obaveze za ostale zaposlene, njih 170 hiljada? Zašto država to ne bi i njima tolerisala? To što ti isti radnici rade a poslodavci im nijesu i ne uplaćuju doprinose za zdravstveno i penziono osiguranje jeste potencijalna “bomba” koja bi tek mogla da eksplodira.

“Svi mi koji radimo danas trpimo posljedice tolerantog odnosa države prema takvim poslodavcima. Manje je prihoda u budžetu i država pokazuje nemoć da ubira porez što je jedna od njenih osnovnih funkcija. Desetine miliona se ne naplati a na drugoj strani javne usluge i primanja zaposlenih u pojedinim sistemima su loše. Takođe, posljedice će nastupiti i onog trenutka kada se naš radni vijek završi. Tada će se ispostaviti da ima poslodavaca koji godinama nijesu uplaćivali radni staž radnicima što će se odraziti i na nemogućnost njihovog penzionisanja i na iznos same penzije. Dakle, već sada stvaramo generacije koje će živjeti u lošem materijalnom status nakon penzionisanja”, kaže za Kodex poslanik Socijal Demokratske Parije Raško Konjević.

Konjević napominje da pojedinac nije u zakonskoj obavezi da provjerava da li mu poslodavac uplaćuje radni staž. Poslodavac je zakonom obavezan da, kada radniku isplati neto zaradu,  uplati i sve obaveze koje ima prema državi kada je taj radnik u pitanju. Država je sa svoje strane dužna da vrši redovnu kontrolu poreskih obveznika i vrši naplatu poreza i drugih dažbina.

“U krajnjem, svaki radnik kojem poslodavac nije uplaćivao radni staž može zbog toga da tuži državu i da zahtijeva da mu se radni staž koji mu poslodavac nije uplatio poveže. Već je država Crna Gora to radila kada su u pitanju radnici koji su radili u državnim preduzećima nestalim u tranziciji”, kaže Konjević za Kodex.

Iako smo solidarno pomogli da se ti ljudi nađu na spisku onih kojima se isplaćuju penzije, ne treba zaboraviti da je crnogorski Fond PIO solidarni fond, a radnici kojima se danas ne uplaćuju porezi i doprinosi mahom rade u preduzećima koja su u privatnom vlasništu. Da li ćemo, kad to dođe na red, biti solidarni i sa kapitalistima vidjećemo